Svibanj se u katoličkoj tradiciji posebno povezuje s Blaženom Djevicom Marijom i zato se često naziva Marijinim mjesecom. To je mjesec u kojem se u mnogim crkvama, obiteljima i župama posebno mole marijanske pobožnosti, osobito krunica i litanije, a vjernici se Mariji obraćaju kao majci, zagovornici i uzoru vjere.
Razlog nije samo u crkvenoj tradiciji, nego i u simbolici samog mjeseca. Svibanj je mjesec proljeća, cvjetanja, novog života i buđenja prirode. Upravo zato se u pučkoj pobožnosti Marija često povezuje s čistoćom, ljepotom, majčinstvom i nadom. Cvijeće koje se u svibnju nosi pred Marijin kip ili oltar nije samo ukras, nego znak zahvalnosti, ljubavi i poštovanja.
Pobožnost prema Mariji u svibnju osobito se razvila u Europi tijekom novijeg razdoblja, a snažnije se proširila u 18. i 19. stoljeću. Od tada se u brojnim katoličkim krajevima svibanj ustalio kao vrijeme posebne marijanske molitve. U mnogim župama tada se održavaju svibanjske pobožnosti, a vjernici se okupljaju na molitvu, pjesmu i razmatranje Marijine uloge u životu Crkve.
Možda će vas zanimati
Marija u katoličkoj vjeri nije samo lik iz prošlosti, nego majka koja stoji uz čovjeka u njegovim brigama, strahovima i nadama. Zato se vjernici u svibnju na poseban način utječu njezinu zagovoru. U njoj vide onu koja je Bogu rekla “da”, koja je ostala vjerna i onda kada nije razumjela sve što se događa, i koja je pod križem ostala uz svoga Sina.
Zbog toga Marijin mjesec nije samo lijep običaj, nego i poziv na tišu, dublju vjeru. Svibanj podsjeća vjernike da se vjera ne živi samo velikim riječima, nego i povjerenjem, strpljenjem, molitvom i spremnošću da se, poput Marije, ostane vjeran i onda kada život nije jednostavan.
U hrvatskom narodu Marijina pobožnost ima posebno snažno mjesto. Brojna svetišta, molitve, pjesme i zavjeti svjedoče koliko je Marija duboko utkana u duhovni život ljudi. Zato svibanj za mnoge nije samo mjesec proljeća, nego i mjesec majčinske blizine, utjehe i nade.
