Krastavci mogu izgledati zdravo i pravilno razvijeno, a tek nakon branja otkrije se da su neugodno gorki. Takav okus nije posljedica toga što su plodovi nedovoljno zreli, nego povećane količine prirodnih spojeva koji se nazivaju kukurbitacini. Biljka ih može stvarati više kada je izložena stresu, a ljeti problem vrlo često počinje upravo kod zalijevanja.
Krastavci traže dosta vlage, osobito kada intenzivno rastu i stvaraju plodove. Ako se zemlja potpuno osuši, a zatim odjednom obilno natopi, biljka prolazi kroz velike promjene koje mogu utjecati na okus uroda. Posebno su osjetljivi tijekom dugotrajne žege, kada se površinski sloj tla može osušiti već nekoliko sati nakon zalijevanja.
Česta je pogreška svaki dan dodavati samo malu količinu vode. Tako se navlaži tek površina, dok dublji dio korijena ostaje suh. Krastavce je bolje zalijevati temeljito, izravno uz podnožje biljke, kako bi voda doprla do cijele zone korijena. Cilj je održavati tlo ravnomjerno vlažnim, ali ne i neprestano natopljenim.
Možda će vas zanimati
Koliko će često trebati zalijevati ovisi o temperaturi, vrsti tla i tome rastu li krastavci na otvorenom, u plasteniku ili posudama. Biljke u pjeskovitom tlu i teglama trebat će vodu češće od onih u zemlji koja bolje zadržava vlagu. Stanje se najlakše provjerava prstom nekoliko centimetara ispod površine. Ako je i tamo tlo suho, vrijeme je za zalijevanje.
Najbolje ih je zalijevati rano ujutro, prije nego što sunce zagrije tlo i listove. Vodu treba usmjeriti prema zemlji, a ne po lišću, jer dugo zadržavanje vlage na listovima povećava mogućnost pojave bolesti. U razdobljima velikih vrućina koristan je i sloj slame, prosušene trave ili drugog organskog malča koji usporava isparavanje i ublažava nagle promjene temperature tla.
Prema preporukama Sveučilišta Minnesota, krastavcima je tijekom vegetacije potrebno približno 2,5 centimetara vode tjedno, računajući kišu i zalijevanje. Ipak, ta je količina samo okvirna jer će biljkama tijekom toplinskog vala ili u vrlo propusnom tlu trebati češće provjeravati vlagu.
Gorčinu ne uzrokuje samo nedostatak vode. Mogu joj pridonijeti izrazito visoke temperature, hladne noći, velika kolebanja temperature, oštećenje korijena i sortna sklonost stvaranju kukurbitacina. Zato se ponekad dogodi da su plodovi s iste biljke različitog okusa. U razdoblju stabilnog vremena mogu biti potpuno ukusni, dok oni nastali tijekom suše i vrućine postanu gorki.
Kukurbitacini se često jače osjećaju neposredno ispod kožice i na krajevima ploda pa blago gorak krastavac ponekad može biti ukusniji nakon guljenja i uklanjanja krajeva. Međutim, izrazito gorak plod ne treba pokušavati spasiti namakanjem, soljenjem ili kuhanjem.
Stručnjaci iz Pacifičkog sjeverozapadnog priručnika za zaštitu bilja upozoravaju da krastavce i druge plodove iz porodice tikvenjača s jasno izraženom, neuobičajenom gorčinom ne treba jesti. Visoke koncentracije kukurbitacina mogu izazvati mučninu, povraćanje, grčeve i proljev. Ako je gorčina jaka već nakon prvog zalogaja, plod je najbolje baciti.
Pojava nekoliko gorkih krastavaca ne znači da treba ukloniti cijelu biljku. Potrebno je ujednačiti zalijevanje, postaviti malč, redovito brati plodove i zaštititi biljke od najveće podnevne žege. Novi krastavci koji se razviju u povoljnijim uvjetima mogu ponovno imati sasvim normalan okus.
