Dana 1. srpnja 1979. u Japanu je počela prodaja uređaja koji će obilježiti cijelu jednu eru i postati simbol prijenosne glazbe. Sony je tog dana predstavio svoj prvi Walkman, model TPS-L2, uređaj koji je milijunima ljudi omogućio da po prvi put nose svoju omiljenu glazbu sa sobom gdje god krenuli. Iako danas gotovo svatko u džepu ima pametni telefon s pristupom milijunima pjesama, prije 47 godina takva je ideja zvučala gotovo nezamislivo.
Kraj sedamdesetih godina bio je vrijeme u kojem se glazba uglavnom slušala kod kuće ili u automobilima. Gramofoni, kućne linije i veliki prijenosni kazetofoni dominirali su tržištem, dok su prijenosni uređaji bili teški, glomazni i prvenstveno namijenjeni snimanju zvuka. Sony je želio ponuditi nešto potpuno drukčije – uređaj koji neće služiti za snimanje, nego isključivo za kvalitetno slušanje glazbe u pokretu.
Ideja je potekla od jednog od osnivača Sonyja, Masarua Ibuke. Tijekom čestih poslovnih putovanja avionom želio je slušati glazbu na praktičnijem uređaju od tadašnjeg prijenosnog snimača TC-D5. Njegova želja pokrenula je razvoj potpuno novog proizvoda. Inženjeri su postojeći profesionalni snimač prilagodili tako da uklone mogućnost snimanja, smanje dimenzije uređaja i dodaju kvalitetno stereo pojačalo te lagane slušalice. Tako je nastao TPS-L2, prvi model iz serije Walkman.
Možda će vas zanimati
Prvi Walkman bio je pravo malo tehnološko čudo za svoje vrijeme. Težio je oko 390 grama, radio je na dvije AA baterije, reproducirao standardne kompaktne kazete i omogućavao nekoliko sati neprekidnog slušanja glazbe. Za razliku od većine današnjih uređaja, imao je mehaničke tipke za upravljanje reprodukcijom, prozirni poklopac kroz koji se mogla vidjeti kazeta te prepoznatljivo plavo-srebrno metalno kućište koje je s vremenom postalo dizajnerska ikona.
Jedna od najzanimljivijih značajki prvog Walkmana bila su dva priključka za slušalice, što je omogućavalo da dvije osobe istodobno slušaju istu glazbu. Sony je čak ugradio i posebnu tipku nazvanu “Hot Line”. Pritiskom na nju glazba bi se privremeno stišala, a uključio bi se ugrađeni mikrofon kako bi korisnici mogli razgovarati bez skidanja slušalica. Funkcija nije postala osobito popularna, ali pokazuje koliko je Sony već tada razmišljao o novim načinima korištenja prijenosne elektronike.
U samom Sonyju nisu svi vjerovali da će uređaj uspjeti. Mnogi su smatrali da ljudi neće kupovati kazetofon koji ne može snimati zvuk. Procjene prodaje bile su prilično skromne, no tržište je reagiralo potpuno drukčije. Već tijekom prvog mjeseca prodano je oko 30.000 uređaja, višestruko više od očekivanja, a trgovine su ubrzo ostale bez zaliha.
Walkman nije bio prvi prijenosni kazetofon na svijetu, ali je bio prvi komercijalno uspješan osobni prijenosni stereo reproduktor kazeta. Upravo je on popularizirao ideju da svatko može imati vlastitu glazbenu kulisu tijekom šetnje, vožnje autobusom, putovanja vlakom ili trčanja. Danas je to potpuno normalna navika, no krajem sedamdesetih predstavljala je pravu kulturnu promjenu.
Upravo zahvaljujući Walkmanu slušalice su od dodatne opreme postale svakodnevni predmet. Ljudi su prvi put mogli sami birati što će slušati, kada će to slušati i pritom ne ometati okolinu. Mnogi povjesničari tehnologije smatraju da je upravo Walkman promijenio odnos ljudi prema glazbi više nego bilo koji drugi uređaj prije pojave digitalnog doba.
Zanimljivo je da se naziv Walkman u početku nije koristio na svim tržištima. U Sjedinjenim Američkim Državama Sony ga je pokušao prodavati pod imenom Soundabout, u Ujedinjenom Kraljevstvu kao Stowaway, a u Švedskoj pod nazivom Freestyle. Međutim, kupci su vrlo brzo prihvatili ime Walkman, pa je Sony odlučio upravo taj naziv koristiti diljem svijeta.
Još tema koje vrijedi pročitati
Osamdesete godine bile su zlatno doba Walkmana. Prodaja je rasla iz godine u godinu, a uređaj je postao simbol mladosti, putovanja i slobode. Ubrzo su se pojavili deseci novih modela – tanjih, lakših, s automatskim okretanjem kazete, boljim zvukom i duljim trajanjem baterije. Walkman je postao neizostavan dio svakodnevice milijuna ljudi.
Kako se tehnologija razvijala, razvijao se i Walkman. Sony je kasnije predstavio CD Walkman, zatim MiniDisc Walkman, a potom i digitalne modele koji su reproducirali MP3 datoteke. Iako su se mediji mijenjali, ime Walkman ostalo je sinonim za prijenosni glazbeni uređaj.
Prema Sonyjevim podacima, do ožujka 2009. godine diljem svijeta prodano je 385 milijuna Walkman uređaja svih generacija, uključujući kazetne, CD, MiniDisc i digitalne modele. Samo kazetnih Walkmana prodano je više od 220 milijuna primjeraka, što dovoljno govori o njihovoj popularnosti i utjecaju.
Početkom 21. stoljeća tržište su preuzeli MP3 reproduktori, ponajprije Appleov iPod, a zatim i pametni telefoni te glazbeni streaming servisi poput Spotifyja i Apple Musica. Iako je Walkman izgubio tržišnu dominaciju, njegov utjecaj nikada nije nestao. Ideja da svoju glazbu možemo nositi u džepu i slušati gdje god poželimo upravo je nasljeđe koje je ostavio prvi Sonyjev Walkman.
Danas se model TPS-L2 nalazi u brojnim svjetskim muzejima tehnologije i dizajna te se smatra jednim od najutjecajnijih elektroničkih proizvoda 20. stoljeća. Nije promijenio samo način slušanja glazbe – promijenio je način na koji ljudi doživljavaju slobodno vrijeme, putovanja i svakodnevni život.
Prije 47 godina Sony nije predstavio tek još jedan elektronički uređaj. Predstavio je proizvod koji je postavio temelje današnjoj kulturi osobnog slušanja glazbe i pokazao da najveće revolucije ponekad dolaze u najmanjim uređajima.
