
Dana 16. srpnja 1969. godine započelo je jedno od najvećih poglavlja u povijesti čovječanstva. U 9:32 sati po lokalnom vremenu na Floridi (13:32 UTC) s lansirne rampe 39A u Kennedyjevom svemirskom centru poletjela je raketa Saturn V noseći letjelicu Apollo 11 i trojicu američkih astronauta – Neila Armstronga, Edwina “Buzza” Aldrina i Michaela Collinsa. Bio je to početak misije koja će nekoliko dana kasnije zauvijek promijeniti povijest istraživanja svemira i omogućiti prvo ljudsko spuštanje na površinu Mjeseca.
Misija Apollo 11 nije bila samo tehnološki pothvat bez presedana, već i vrhunac desetljeća razvoja, istraživanja i političkog natjecanja između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza tijekom Hladnog rata. U trenutku lansiranja milijuni ljudi diljem svijeta pratili su prijenos uživo, svjesni da svjedoče događaju koji će ući u povijesne udžbenike.
Sve je zapravo započelo osam godina ranije. Dana 25. svibnja 1961. američki predsjednik John F. Kennedy održao je govor pred Kongresom u kojem je objavio ambiciozan cilj: prije kraja desetljeća poslati čovjeka na Mjesec i sigurno ga vratiti na Zemlju. U to vrijeme Sovjetski Savez bio je vodeća svemirska sila. Lansirao je prvi umjetni satelit Sputnik, poslao prvog čovjeka u svemir Jurija Gagarina te ostvario niz drugih pionirskih uspjeha. Mnogi su smatrali da će SAD teško sustići sovjetski program, no golema ulaganja u NASA-u i razvoj programa Apollo postupno su promijenila odnos snaga.
Program Apollo bio je jedan od najskupljih znanstvenih projekata u povijesti. U njemu je sudjelovalo više od 400.000 ljudi iz brojnih tvrtki, sveučilišta i istraživačkih institucija. Razvijene su potpuno nove tehnologije u području računalstva, elektronike, materijala, telekomunikacija i raketnog inženjerstva. Ukupni troškovi programa procjenjuju se na 25,8 milijardi američkih dolara prema tadašnjoj vrijednosti, što bi danas iznosilo više od 250 milijardi dolara nakon prilagodbe inflaciji.
Prije nego što je Apollo 11 dobio dopuštenje za let prema Mjesecu, NASA je provela niz iznimno zahtjevnih misija. Apollo 7 prvi je uspješno testirao zapovjedni modul u Zemljinoj orbiti. Apollo 8 krajem 1968. postao je prva misija s ljudskom posadom koja je napustila Zemljinu orbitu, obišla Mjesec i sigurno se vratila kući. Apollo 9 testirao je lunarni modul u Zemljinoj orbiti, dok je Apollo 10 u svibnju 1969. izveo gotovo kompletnu probu slijetanja, pri čemu se lunarni modul Snoopy spustio na oko 15,6 kilometara iznad površine Mjeseca prije povratka u orbitu.
Posadu Apolla 11 činila su trojica iskusnih astronauta. Neil Armstrong bio je zapovjednik misije. Prije ulaska u NASA-u radio je kao vojni pilot i testni pilot, a 1966. sudjelovao je u misiji Gemini 8 tijekom koje je uspješno riješio opasno nekontrolirano okretanje letjelice i spasio posadu. Edwin “Buzz” Aldrin bio je pilot lunarnog modula. Doktorirao je astronautiku na Massachusetts Institute of Technologyju (MIT) i bio jedan od vodećih stručnjaka za orbitalne manevre. Michael Collins bio je pilot zapovjednog modula te je tijekom boravka Armstronga i Aldrina na Mjesecu ostao sam u orbiti oko prirodnog Zemljinog satelita.
Raketa Saturn V, koja je nosila Apollo 11, i danas ostaje jedna od najmoćnijih i najuspješnijih raketa u povijesti. Bila je visoka približno 110,6 metara, promjera 10,1 metar te potpuno napunjena gorivom težila oko 2.970 tona. Prvi stupanj razvijao je potisak od približno 35,1 milijun njutna zahvaljujući pet golemih motora F-1, koji i danas ostaju među najsnažnijim raketnim motorima na tekuće gorivo ikada izrađenima.
Nakon spektakularnog polijetanja Saturn V je u svega nekoliko minuta dosegnuo svemir. Prvi stupanj odvojio se nakon približno dvije i pol minute leta, zatim je drugi stupanj nastavio ubrzavati letjelicu, dok je treći stupanj postavio Apollo 11 u parkirnu orbitu oko Zemlje. Nakon otprilike jedne i pol orbite posada je ponovno pokrenula treći stupanj kako bi izvela manevar nazvan translunarna injekcija. Time je letjelica ubrzana na brzinu dovoljnu za napuštanje Zemljine gravitacije i putovanje prema Mjesecu.
Nakon toga izveden je još jedan iznimno važan manevar. Zapovjedni modul Columbia odvojio se od trećeg stupnja rakete, okrenuo za 180 stupnjeva, spojio s lunarnim modulom Eagle i izvukao ga iz zaštitnog prostora unutar rakete. Tek tada bila je sastavljena konačna konfiguracija letjelice koja će nastaviti put prema Mjesecu.
Putovanje trajalo je približno 76 sati. Tijekom leta astronauti su obavljali provjere svih sustava, fotografirali Zemlju i Mjesec te redovito komunicirali s kontrolom leta u Houstonu. NASA je neprestano pratila položaj letjelice i po potrebi provodila manje korekcije putanje kako bi dolazak u lunarnu orbitu bio što precizniji.
Apollo 11 stigao je u Mjesečevu orbitu 19. srpnja 1969. Sljedećeg dana Armstrong i Aldrin prešli su u lunarni modul Eagle, dok je Collins ostao u Columbiji.
Dana 20. srpnja Eagle se odvojio i započeo spuštanje prema području poznatom kao More tišine (Mare Tranquillitatis). Završne minute spuštanja bile su dramatične. Računalo lunarnog modula nekoliko je puta prikazalo upozorenja 1201 i 1202 zbog preopterećenja procesora. Kontrola leta nakon kratke analize odlučila je nastaviti slijetanje jer su ključni sustavi radili ispravno. Armstrong je zatim uočio da automatski sustav vodi modul prema području punom stijena i velikom krateru. Preuzeo je ručno upravljanje te pronašao sigurnije mjesto za spuštanje.
U 20:17:40 UTC 20. srpnja 1969. Eagle je uspješno sletio na Mjesec. Armstrong je tada izgovorio riječi koje su postale simbol cijele misije: “Houston, Tranquility Base here. The Eagle has landed.”
Nekoliko sati kasnije, 21. srpnja u 02:56 UTC, Neil Armstrong postao je prvi čovjek koji je zakoračio na površinu Mjeseca. Izgovorio je rečenicu koja je postala jedna od najpoznatijih u povijesti: “That’s one small step for man, one giant leap for mankind.” Armstrong je kasnije tvrdio da je zapravo rekao “That’s one small step for a man”, no riječ “a” nije se čula u radijskom prijenosu.
Otprilike 19 minuta nakon Armstronga na površinu je izašao i Buzz Aldrin, koji je Mjesec opisao kao “veličanstvenu pustoš”. Tijekom boravka na površini, koji je trajao oko dva i pol sata, astronauti su postavili američku zastavu, prikupili 21,55 kilograma uzoraka stijena i tla, postavili znanstvene instrumente, fotografirali okoliš te proveli više eksperimenata.
Michael Collins cijelo je vrijeme kružio oko Mjeseca u zapovjednom modulu Columbia. Tijekom svakog obilaska dio vremena nalazio se iza Mjeseca bez ikakve komunikacije sa Zemljom, potpuno sam u svemiru. Upravo zbog toga mnogi ga nazivaju “najusamljenijim čovjekom u svemiru”.
Nakon završetka rada na površini Armstrong i Aldrin vratili su se u Eagle, odmorili nekoliko sati, a zatim uzletjeli s Mjeseca kako bi se ponovno spojili s Columbijom u orbiti. Nakon uspješnog spajanja odbacili su lunarni modul i započeli put natrag prema Zemlji.
Povratak je protekao bez većih poteškoća. Dana 24. srpnja 1969. zapovjedni modul Columbia ušao je u Zemljinu atmosferu te se uz pomoć padobrana spustio u Tihi ocean, gdje ga je preuzeo američki nosač zrakoplova USS Hornet. Posada je nakon povratka bila smještena u karantenu zbog tadašnje mogućnosti da bi s Mjeseca mogli donijeti nepoznate mikroorganizme. Cijelo razdoblje biološke izolacije trajalo je 21 dan računajući od lansiranja misije, nakon čega je potvrđeno da nikakva opasnost nije postojala.
Misija Apollo 11 ostavila je golemo nasljeđe. Pokazala je da čovjek može sigurno putovati do drugog nebeskog tijela i vratiti se na Zemlju. Brojne tehnologije razvijene za program Apollo kasnije su pronašle primjenu u medicini, računalstvu, telekomunikacijama, proizvodnji materijala i mnogim drugim područjima svakodnevnog života.
Neil Armstrong ostao je upamćen kao prvi čovjek na Mjesecu, Buzz Aldrin kao drugi, dok je Michael Collins ostao jedan od najvažnijih, ali često zanemarenih heroja misije. Njihova imena zauvijek su ostala simbol ljudske znatiželje, hrabrosti i tehnološkog napretka.
Više od pola stoljeća nakon lansiranja Apolla 11, ova se misija i dalje smatra jednim od najvećih dostignuća u povijesti čovječanstva. Let započet 16. srpnja 1969. pokazao je da ono što se nekada činilo nemogućim može postati stvarnost kada se spoje znanje, upornost, znanstveni napredak i zajednički cilj milijuna ljudi.


