Bakina pita od sira jedno je od onih jela koje izgleda jednostavno, ali u sebi krije puno malih pravila. Mekano domaće tijesto, tanko razvučene kore, sočan nadjev od sira i miris koji se širi iz pećnice dovoljni su da se cijela kuća vrati u neka mirnija vremena.
Najveći strah kod domaće pite najčešće je tijesto. Mnogi misle da se razvlačeno tijesto teško radi, da će sigurno pucati ili da treba posebna vještina. Istina je da traži malo strpljenja, ali nije komplicirano ako se napravi kako treba. Tajna je u odmoru tijesta i dobroj masnoći.
Za tijesto su potrebni brašno, mlaka voda, malo soli i malo ulja. Neke domaćice dodaju i žličicu octa, jer tijesto može biti elastičnije i lakše za razvlačenje. Važno je da se tijesto dobro umijesi, dok ne postane glatko, mekano i podatno pod rukom.
Možda će vas zanimati
Nakon miješenja tijesto ne treba odmah razvlačiti. To je jedna od najčešćih pogrešaka. Ako se tijesto ne odmori, bit će žilavo, vraćat će se pod rukama i lakše pucati. Treba ga podijeliti na loptice, premazati uljem i ostaviti pokriveno barem pola sata, a može i dulje.
Ulje na površini sprječava isušivanje i pomaže da tijesto ostane mekano. Ako se površina osuši, kora će pri razvlačenju lakše pucati. Zato tijesto treba biti pokriveno čistom krpom ili folijom, na toplom mjestu bez propuha.
Nadjev za pitu od sira najčešće se priprema od svježeg sira, jaja, malo soli i kiselog vrhnja. Ako volite bogatiju verziju, može se dodati i malo jogurta ili vrhnja za kuhanje. Sir ne smije biti presuh, jer će pita biti suha, ali ne smije biti ni previše vodenast.
Ako je sir jako mokar, dobro ga je malo ocijediti. Previše tekućine može natopiti kore i pita neće imati lijepu strukturu. Nadjev treba biti kremast, ali ne rijedak. Kada se stavi na koru, mora se lako rasporediti, ali ne smije curiti na sve strane.
Tijesto se razvlači na čistom stolnjaku lagano posutom brašnom. Najprije se malo razvalja valjkom, a zatim se nastavlja rukama. Prsti se podvuku ispod tijesta i ono se polako razvlači od sredine prema rubovima. Ne treba žuriti. Tanko tijesto nastaje strpljivo, a ne na silu.
Ako se tijesto dobro odmorilo, razvlačit će se lakše nego što se očekuje. Treba ga širiti ravnomjerno, pomalo sa svih strana. Rubovi često ostanu deblji, pa se mogu lagano razvući ili odrezati ako su pretvrdi. U starinskoj piti nije važno da kora bude savršena, važno je da bude tanka i mekana.
Kada je kora razvučena, premaže se s malo ulja ili otopljenog maslaca. Zatim se po njoj rasporedi nadjev od sira. Nadjev ne treba stavljati u debelom sloju po cijeloj površini. Dovoljno ga je rasporediti u manjim hrpicama ili tanko razmazati, kako bi se pita lijepo zarolala i ravnomjerno ispekla.
Još tema koje vrijedi pročitati
Uz pomoć stolnjaka kora se pažljivo zarola. To je najlakši način jer se tijesto ne mora puno dirati rukama. Stolnjak se samo lagano podiže i pita se sama počne motati. Zatim se rola prebaci u namašćen lim, ravno ili u obliku puža, ovisno o veličini posude.
Pita se prije pečenja može premazati uljem, maslacem ili mješavinom vrhnja i malo vode. Tako će korica biti mekša i ljepše će porumenjeti. Ako želite hrskaviji vrh, dovoljno je malo ulja. Ako želite mekaniju, sočniju pitu, bolji je preljev od vrhnja.
Peče se na oko 180 do 200 stupnjeva dok ne porumeni, najčešće 35 do 45 minuta, ovisno o debljini i pećnici. Tijekom pečenja pita treba dobiti lijepu zlatnu boju, a nadjev se mora stegnuti. Ako vrh prebrzo tamni, temperatura se može malo smanjiti.
Nakon pečenja pitu nije dobro rezati odmah. Treba je ostaviti desetak minuta da odstoji, jer se tada nadjev smiri, a kore postanu još mekše. Može se pokriti čistom krpom ako želite da bude mekana kao kod bake. Ako volite hrskaviju koricu, ostavite je nepokrivenu.
Bakina pita od sira može biti slana ili blago slatka. Slana verzija najbolje ide uz jogurt, kiselo mlijeko ili salatu. Slatka verzija radi se s malo šećera, vanilin šećerom i po želji grožđicama, a nakon pečenja može se posuti šećerom u prahu.
Najvažnije je ne štedjeti vrijeme na odmoru tijesta. Dobro odmoreno tijesto razvlači se tanko, ali ne puca. To je ona mala tajna koja razlikuje pitu koja se teško razvlači od one koja pod rukama postaje gotovo prozirna.
Domaća pita od sira ne mora biti savršeno uredna da bi bila najbolja. Malo neravnih rubova, pokoja deblja kora i miris svježeg sira dio su njezina šarma. Kada se tijesto lijepo razvuče, nadjev ostane sočan, a pita porumeni u pećnici, dobije se jelo koje se uvijek rado vraća na stol.
