Kraj srpnja mnogima se čini kao prekasno vrijeme za sjetvu cvijeća. Proljetne vrećice sa sjemenom već su spremljene, vrt je u punom zamahu, a prve biljke polako počinju pokazivati znakove umora od vrućine. Ipak, prazne dijelove gredica i tegli još nije potrebno ostaviti bez boje.
Odaberete li jednogodišnje vrste koje brzo niču i razvijaju se, prvi cvjetovi mogu se pojaviti tijekom kolovoza ili početkom rujna. Uz redovito uklanjanje ocvalih cvjetova biljke mogu nastaviti cvasti sve do prvih jačih mrazova. U priobalju, gdje toplo vrijeme traje dulje, razdoblje cvatnje može se protegnuti duboko u jesen.
Jedan od najboljih izbora za kasnu sjetvu je neven. Riječ je o otpornoj i nezahtjevnoj biljci kojoj odgovara sunčano mjesto i propusno tlo. Sjeme se sije izravno u zemlju, plitko, na dubinu od približno pola centimetra. Nakon nicanja biljke treba prorijediti kako bi između njih ostalo dovoljno prostora za razvoj.
Možda će vas zanimati
Neven ne voli pretjerano mokro ni jako pognojeno tlo jer će u takvim uvjetima razviti mnogo lišća, ali manje cvjetova. Kraljevsko hortikulturno društvo navodi da neven cvate od ljeta do početka jeseni te dobro uspijeva i na siromašnijem i sušem tlu. Redovitim uklanjanjem ocvalih glavica potiče se stvaranje novih pupova. U toplijim krajevima biljke mogu nastaviti cvasti i nakon prvih svježijih noći.
Sada se mogu posijati i niske kadifice, osobito francuske i sitnocvjetne sorte. One rastu brže od visokih afričkih kadifica i prikladnije su kada je do kraja sezone ostalo manje vremena. Sjeme se može položiti izravno u gredicu ili veću posudu, lagano prekriti zemljom i održavati vlažnim dok ne nikne.
Kadifice vole puno sunca i dobro drenirano tlo, a bolje podnose povremenu sušu nego stalno mokar korijen. Sveučilište Minnesota navodi da brzo rastu, mogu se sijati izravno u dovoljno zagrijano tlo i cvatu sve do mraza. Ocvale cvjetove dobro je redovito uklanjati kako biljka ne bi trošila energiju na stvaranje sjemena.
Cinije su još jedan dobar izbor, osobito patuljaste i rane sorte. Toplo tlo pogoduje njihovu brzom klijanju, a sjeme se sije na dubinu od približno pola centimetra. Potrebno im je najmanje šest do osam sati izravnog sunca, dovoljno prostora između biljaka i zalijevanje pri samom dnu, bez čestog močenja lišća.
Kasno posijane cinije neće narasti jednako velike kao one posijane u proljeće, ali još uvijek mogu donijeti mnogo cvjetova tijekom završnog dijela ljeta i početkom jeseni. Nakon što procvatu, cvjetove treba redovito rezati ili uklanjati jer se tako potiče stvaranje novih. Cinije ne podnose mraz, pa ih u Lici, Gorskom kotaru i drugim hladnijim područjima treba posijati odmah, dok je u priobalju razdoblje za njihov razvoj nešto dulje.
Za izrazito sunčane i suhe položaje prikladan je prkos. Njegovi mesnati listovi dobro čuvaju vodu, a cvjetovi se otvaraju na suncu u velikom broju živih boja. Sjeme prkosa vrlo je sitno pa ga ne treba duboko zakopavati. Dovoljno ga je rasporediti po površini rahle zemlje, vrlo lagano pritisnuti i pažljivo zalijevati raspršivačem kako ga voda ne bi odnijela.
Prkos dobro uspijeva u plitkim posudama, kamenjarima i na rubovima gredica, ali ne podnosi zadržavanje vode oko korijena. U toplim krajevima može cvasti sve do kasne jeseni, dok će ga u unutrašnjosti zaustaviti prvi mraz.
Još tema koje vrijedi pročitati
Na mjestima koja će krajem ljeta dobivati nešto manje jakog podnevnog sunca može se pokušati i s mirisnim alisumom, odnosno lobularijom. Ova niska biljka stvara mnoštvo sitnih bijelih, ružičastih ili ljubičastih cvjetova koji privlače pčele i druge korisne kukce. Najbolje se razvija kada temperature počnu padati, pa kasna sjetva može dati lijep jesenski obrub uz stazu ili na rubu tegle.
Kod svih ovih vrsta najvažniji je prvi tjedan nakon sjetve. Površina tla ne smije se potpuno osušiti, ali je ne treba ni natapati. Tijekom velikih vrućina najbolje je sijati predvečer i gredicu prvih dana lagano zasjeniti. Kada se biljke dobro ukorijene, zalijevanje može biti rjeđe, ali temeljitije.
Rezultat će ovisiti o sorti, položaju i vremenu dolaska prvoga mraza. U kontinentalnim i brdskim krajevima prednost treba dati ranim, niskim sortama te nevenu i alisumu, koji bolje podnose svježije vrijeme. Na Jadranu se može pokušati i s cinijama, kadificama i prkosom jer toplo razdoblje obično traje dulje. Najvažnije je ne odgađati sjetvu – svaki izgubljeni tjedan sada znači i tjedan manje jesenske cvatnje.
