Na današnji dan, 20. srpnja 1969. godine, čovječanstvo je ostvarilo ono što je samo nekoliko desetljeća ranije pripadalo području znanstvene fantastike. Lunarni modul Apollo 11 s Neilom Armstrongom i Buzzom Aldrinom uspješno je sletio na površinu Mjeseca, čime su ljudi prvi put stigli na neko drugo nebesko tijelo.
Bio je to vrhunac golemog američkog svemirskog programa pokrenutog u jeku Hladnog rata i utrke sa Sovjetskim Savezom. Osam godina ranije američki predsjednik John F. Kennedy postavio je cilj koji je tada zvučao gotovo nevjerojatno: poslati čovjeka na Mjesec i sigurno ga vratiti na Zemlju prije kraja desetljeća.
Apollo 11 poletio je 16. srpnja 1969. iz Svemirskog centra Kennedy na Floridi. Na vrhu goleme rakete Saturn V nalazila su se trojica astronauta: zapovjednik Neil Armstrong, pilot lunarnog modula Edwin “Buzz” Aldrin i pilot zapovjednog modula Michael Collins.
Možda će vas zanimati
Saturn V ostaje jedna od najsnažnijih raketa koje su ikada uspješno korištene. Nakon polijetanja Apollo 11 najprije je ušao u orbitu oko Zemlje, a zatim je nakon približno jednog i pol kruga oko planeta dobio dopuštenje za manevar kojim je krenuo prema Mjesecu.
Putovanje je trajalo nekoliko dana. Apollo 11 stigao je u Mjesečevu orbitu 19. srpnja, nakon čega je počeo najopasniji dio misije.
Dan kasnije Armstrong i Aldrin prešli su u lunarni modul Eagle, dok je Collins ostao sam u zapovjednom modulu Columbia. Eagle se odvojio od Columbije i počeo spuštanje prema površini, dok je Collins nastavio kružiti oko Mjeseca čekajući povratak svojih kolega.
Slijetanje ni približno nije bilo rutinsko.
Tijekom spuštanja računalo lunarnog modula počelo je prijavljivati alarmne kodove 1202, a zatim i 1201. Armstrong i Aldrin nisu bili sigurni znači li to da moraju prekinuti slijetanje. U kontrolnom centru u Houstonu stručnjaci su u samo nekoliko sekundi utvrdili da je računalo preopterećeno podacima, ali da i dalje može obavljati najvažnije zadatke.
Iz Houstona je stigla poruka da mogu nastaviti.
Problemi tu nisu završili. Kako se Eagle približavao površini, Armstrong je kroz prozor vidio da ih automatski sustav vodi prema području prepunom velikih stijena i kratera.
Još tema koje vrijedi pročitati
Na visini od nekoliko stotina metara preuzeo je veću kontrolu nad letjelicom i počeo tražiti sigurnije mjesto za slijetanje.
Vrijeme je istjecalo, a s njime i gorivo.
Dok je Armstrong polako vodio Eagle iznad površine, iz kontrolnog centra stizala su upozorenja o količini preostalog goriva. Kada je modul bio samo nekoliko desetaka metara iznad tla, ostalo je približno 60 sekundi raspoloživog vremena za nastavak lebdenja i traženje mjesta za slijetanje.
Mlaz motora počeo je dizati mjesečevu prašinu i dodatno otežavati Armstrongu procjenu visine i brzine.
U 20:17:40 prema koordiniranom svjetskom vremenu, odnosno u 15:17:40 prema vremenu u Houstonu, jedna od sondi na nogama lunarnog modula dotaknula je površinu.
Aldrin je javio da imaju kontakt.
Nekoliko sekundi kasnije Armstrong je ugasio motor.
Eagle je stajao na Mjesecu.
Iz Houstona su astronautima javili da prema telemetriji vide da su se spustili, a Armstrong je tada izgovorio riječi koje su postale dio povijesti:
“Houston, Tranquility Base here. The Eagle has landed.”
Mjesto slijetanja nalazilo se u području poznatom kao More tišine, odnosno Mare Tranquillitatis. Eagle je završio nekoliko kilometara dalje od prvotno predviđene točke jer je tijekom spuštanja putovao nešto brže i dalje nego što je planirano.
U kontrolnom centru u Houstonu uslijedilo je golemo olakšanje.
Najopasniji dio misije do tog trenutka bio je završen, ali Armstrong i Aldrin još nisu izašli iz letjelice.
Prema prvotnom planu trebali su se nakon slijetanja nekoliko sati odmarati prije izlaska na površinu. Dvojica astronauta, međutim, predložila su da ne čekaju planirani odmor nego da što prije počnu pripreme za izlazak.
NASA je pristala.
Gotovo šest i pol sati nakon slijetanja Armstrong je počeo izlaziti iz Eaglea.
Milijuni ljudi diljem svijeta pratili su crno-bijelu televizijsku sliku koja je stizala s Mjeseca. Sam trenutak slijetanja nije bio televizijski prenošen uživo s površine, nego je svijet slušao komunikaciju astronauta i kontrolnog centra. Tek izlaskom astronauta uključena je kamera postavljena na lunarnom modulu.
Armstrong se polako spustio niz ljestve.
Na posljednjoj prečki zastao je iznad površine, a zatim lijevom nogom zakoračio na mjesečevo tlo.
Prema univerzalnom vremenu bilo je već 21. srpnja, oko 02:56 UTC, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama još uvijek bio 20. srpnja.
Tada je izgovorio jednu od najpoznatijih rečenica 20. stoljeća:
“That’s one small step for a man, one giant leap for mankind.”
Jedan mali korak za čovjeka, jedan golemi skok za čovječanstvo.
Otprilike 20 minuta kasnije na površinu se spustio i Buzz Aldrin.
Njegov prvi dojam Mjeseca također je ostao zapamćen. Pogledao je pust, siv i potpuno tih krajolik oko sebe te ga opisao riječima “magnificent desolation”, odnosno veličanstvena pustoš.
Armstrong i Aldrin proveli su izvan lunarnog modula nešto više od dva i pol sata.
Postavili su američku zastavu, iako ona zbog vakuuma na Mjesecu nije mogla vijoriti kao na Zemlji. Kako bi ostala raširena, na njezinu je gornjem dijelu korištena vodoravna metalna šipka. Budući da se šipka nije potpuno rastegnula, zastava je ostala naborana, zbog čega na fotografijama izgleda kao da se vijori.
Na jednu od nogu Eaglea bila je postavljena i ploča s porukom da su ljudi s planeta Zemlje ondje prvi put stupili na Mjesec u srpnju 1969. godine te da su došli “u miru za cijelo čovječanstvo”.
Astronauti su razgovarali i s američkim predsjednikom Richardom Nixonom, koji ih je telefonskom vezom iz Bijele kuće nazvao tijekom boravka na površini.
No misija nije bila samo simbolična.
Armstrong i Aldrin prikupljali su uzorke mjesečevih stijena i tla, fotografirali okolinu te postavili znanstvene instrumente. Među njima su bili seizmometar za proučavanje podrhtavanja Mjeseca i laserski reflektor koji je omogućio iznimno precizna mjerenja udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.
Na površini su ostavili i predmete posvećene ljudima koji nisu dočekali taj trenutak.
Među njima je bio znak misije Apollo 1, čija su trojica astronauta Virgil “Gus” Grissom, Edward White i Roger Chaffee poginula u požaru tijekom testa na lansirnoj rampi 1967. godine.
Ostavili su i predmete u znak sjećanja na sovjetske kozmonaute Jurija Gagarina i Vladimira Komarova.
Na Mjesecu je ostao i mali silicijski disk na kojem su bile zapisane poruke dobre volje iz desetaka država svijeta.
Dok su Armstrong i Aldrin hodali površinom, Michael Collins bio je sam u Columbiji i kružio oko Mjeseca.
Svaki put kada bi prolazio iza njegove tamne strane gubio je svaku radijsku vezu sa Zemljom i dvojicom kolega na površini. Da se Armstrong i Aldrin nisu uspjeli vratiti s Mjeseca, Collins bi morao sam krenuti prema Zemlji.
Takav scenarij bio je dovoljno ozbiljno shvaćen da je Bijela kuća unaprijed pripremila govor koji bi predsjednik Nixon održao u slučaju da dvojica astronauta ostanu zarobljena na Mjesecu.
Do toga ipak nije došlo.
Armstrong i Aldrin proveli su ukupno nešto više od 21 i pol sata na površini Mjeseca. Nakon odmora i pripreme uključili su motor gornjeg, uzletnog dijela Eaglea i 21. srpnja napustili površinu.
Donji dio lunarnog modula ostao je na Mjesecu.
Uzletni dio Eaglea stigao je u orbitu i ponovno se spojio s Columbijom. Armstrong i Aldrin prešli su Michaelu Collinsu u zapovjedni modul, a lunarni modul potom je odbačen.
Trojica astronauta ponovno su bila zajedno.
Apollo 11 krenuo je prema Zemlji.
Nakon osam dana misije Columbia je 24. srpnja 1969. velikom brzinom ušla u Zemljinu atmosferu, otvorila padobrane i spustila se u Tihi ocean, gdje je posadu čekao nosač zrakoplova USS Hornet.
Misija je trajala nešto više od osam dana.
Čak ni nakon povratka astronauti nisu odmah mogli normalno izaći među ljude.
Budući da tada nije bilo moguće potpuno isključiti mogućnost postojanja nepoznatih mikroorganizama na Mjesecu, Armstrong, Aldrin i Collins stavljeni su u karantenu. NASA je željela spriječiti čak i teoretsku mogućnost unošenja potencijalno opasnog izvanzemaljskog organizma na Zemlju.
Pokazalo se da takve opasnosti nema.
Apollo 11 na Zemlju je donio prve uzorke koje su ljudi izravno prikupili s drugog nebeskog tijela. Znanstvenici su njihovim proučavanjem dobili potpuno nove informacije o nastanku i geološkoj prošlosti Mjeseca.
Misija je imala i golemo političko značenje.
Sovjetski Savez prethodno je ostvario niz povijesnih uspjeha u svemirskoj utrci. Sovjeti su poslali prvi umjetni satelit Sputnik 1, prvog čovjeka u svemir Jurija Gagarina i prvu ženu u svemir Valentinu Tereškovu.
Amerikanci su slijetanjem ljudi na Mjesec ostvarili cilj koji je postao najpoznatiji simbol svemirske utrke.
Apollo 11 nije bio posljednja misija na Mjesec.
Nakon njega još je pet misija uspješno spustilo astronaute na površinu: Apollo 12, 14, 15, 16 i 17. Apollo 13 trebao je također sletjeti, ali je nakon eksplozije spremnika kisika misija pretvorena u dramatičnu borbu za siguran povratak posade na Zemlju.
Ukupno je 12 ljudi hodalo Mjesecom.
Posljednji su to učinili Eugene Cernan i Harrison Schmitt tijekom misije Apollo 17 u prosincu 1972. godine.
Od tada nijedan čovjek nije ponovno kročio na Mjesec.
Tragovi Armstronga i Aldrina, donji dio Eaglea i dio opreme koju su ostavili iza sebe i danas se nalaze u Moru tišine. Budući da na Mjesecu nema vjetra ni kiše koji bi ih izbrisali kao na Zemlji, njihovi otisci mogu opstati iznimno dugo.
Apollo 11 ostao je jedan od najvećih tehnoloških i istraživačkih pothvata u ljudskoj povijesti.
Stotine tisuća ljudi radile su na programu Apollo, od astronauta i inženjera do matematičara, tehničara, programera i radnika koji su gradili rakete i svemirske letjelice.
Sve je kulminiralo 20. srpnja 1969. godine kada je mala letjelica nazvana Eagle, nakon dramatičnog spuštanja i traženja sigurnog mjesta s ograničenom količinom goriva, dotaknula površinu drugog svijeta.
Nekoliko sati poslije čovjek je prvi put ostavio vlastiti otisak izvan planeta na kojem je nastao.
Bio je to mali korak dug tek nekoliko desetaka centimetara, ali događaj koji je zauvijek promijenio način na koji čovječanstvo gleda svoje mjesto u svemiru.
