Na današnji dan, 19. srpnja 1903. godine, završeno je prvo izdanje Tour de Francea, utrke koja je iz neobičnog marketinškog pothvata jednog francuskog sportskog lista izrasla u jedan od najvećih i najpoznatijih sportskih događaja na svijetu. Prvi pobjednik bio je Maurice Garin, biciklist rođen u talijanskoj Dolini Aoste koji je kasnije postao francuski državljanin, a njegov trijumf bio je toliko uvjerljiv da je drugoplasiranog Luciena Pothiera nakon gotovo 2500 kilometara ostavio gotovo tri sata iza sebe.
Prvi Tour de France teško je usporediti s današnjom utrkom. Danas traje tri tjedna, ima 21 etapu, profesionalne momčadi, automobile s mehaničarima, liječnike, nutricioniste, radio-veze, vrhunsku opremu i izravne televizijske prijenose diljem svijeta. Godine 1903. sve je izgledalo potpuno drukčije. Utrka je imala samo šest etapa, ali ukupno čak 2428 kilometara, što znači da je prosječna etapa bila duža od 400 kilometara. Biciklisti su vozili po cestama koje su često bile daleko od današnjeg standarda, prolazili kroz noć i sate provodili potpuno iscrpljeni na teškim biciklima s vrlo jednostavnom opremom.
Tour je nastao ponajprije zbog novinskog rata. Francuski sportski list L’Auto pokušavao je povećati prodaju i nadmašiti tada vrlo popularni konkurentski Le Vélo. Jedan od novinara L’Autoa, Géo Lefèvre, predložio je organizaciju velike biciklističke utrke koja bi obišla Francusku, a glavni urednik Henri Desgrange prihvatio je ideju. Projekt je u početku izgledao gotovo preambiciozno. Prvotni plan predviđao je još zahtjevniju i dulju utrku, ali je interes vozača bio premalen pa su organizatori smanjili broj etapa, prilagodili pravila i povećali nagradni fond kako bi privukli više natjecatelja.
Možda će vas zanimati
Prva etapa krenula je 1. srpnja 1903. iz Montgerona, jugoistočno od Pariza, prema Lyonu. Bila je duga čak 467 kilometara i odmah je pokazala kakva će utrka biti. Maurice Garin pobijedio je i preuzeo vodstvo koje više nije ispustio do kraja Toura. Nakon Lyona ruta je vodila prema Marseilleu, Toulouseu, Bordeauxu, Nantesu i na kraju ponovno prema pariškom području. Druga etapa od Lyona do Marseillea imala je 374 kilometra, treća od Marseillea do Toulousea 423, četvrta od Toulousea do Bordeauxa oko 268, peta od Bordeauxa do Nantesa približno 425, dok je posljednja etapa od Nantesa prema Parizu bila duga oko 471 kilometar.
Zbog golemih udaljenosti etape se nisu vozile svakog dana. Između njih su postojali dani odmora, a cijela utrka trajala je od 1. do 19. srpnja. Biciklisti su često kretali kasno navečer ili vrlo rano ujutro kako bi mogli završiti etapu tijekom sljedećeg dana. Nisu imali logističku potporu kakvu danas imaju profesionalci, a kvarovi, glad, umor i loši vremenski uvjeti bili su sastavni dio utrke.
Na prvom Touru nije postojala ni žuta majica, danas jedan od najprepoznatljivijih simbola sporta. Uvedena je tek 1919. godine. Ukupni poredak 1903. određivao se prema vremenu, a Garin je u tome bio uvjerljivo najbolji. Pobijedio je na prvoj etapi, zatim na petoj i šestoj, dok je Hippolyte Aucouturier osvojio drugu i treću etapu. Budući da je Aucouturier odustao tijekom prve etape, nije mogao konkurirati za ukupnu pobjedu. Četvrtu etapu osvojio je Švicarac Charles Laeser, koji je tako postao prvi strani etapni pobjednik u povijesti Tour de Francea.
Kada je Garin 19. srpnja stigao do završetka posljednje etape, njegovo ukupno vrijeme iznosilo je 94 sata, 33 minute i 14 sekundi. Drugoplasirani Lucien Pothier zaostao je gotovo tri sata, dok je treći završio Fernand Augereau. Takva razlika danas je gotovo nezamisliva jer nakon tri tjedna modernog Toura pobjednika i najbližeg pratitelja često dijeli samo nekoliko minuta, a u nekim izdanjima i manje.
Garin je i prije Toura bio poznat biciklist. Osvojio je, među ostalim, dva izdanja Paris–Roubaixa, jedne od najtežih jednodnevnih utrka. Prije profesionalne biciklističke karijere radio je kao dimnjačar, zbog čega je dobio nadimak povezan s tim zanimanjem. Njegovo ime ostalo je zauvijek zapisano kao prvo na popisu pobjednika Tour de Francea.
Prvo izdanje utrke bilo je veliki uspjeh i za organizatore. L’Auto je ostvario upravo ono što je želio – prodaja novina snažno je porasla, a javnost je pokazala ogroman interes za utrku. Ljudi su izlazili uz ceste, pratili rezultate i čekali nove izvještaje o biciklistima koji su prolazili Francuskom. Pokazalo se da je ideja koja je u početku izgledala gotovo suludo bila iznimno uspješna.
Tour se zato vratio već 1904. godine, ali drugo izdanje gotovo je uništilo cijelo natjecanje. Utrku su obilježili skandali, varanje, fizički napadi gledatelja na pojedine vozače i optužbe da su neki natjecatelji koristili vlakove ili automobile kako bi skratili put. Garin je ponovno prvi stigao do kraja, ali je nekoliko mjeseci kasnije diskvalificiran zajedno s još nekoliko vodećih biciklista. Pobjeda je naknadno pripala Henriju Cornetu, koji je imao samo 19 godina i do danas ostao najmlađi pobjednik Tour de Francea.
Još tema koje vrijedi pročitati
Nakon kaotičnog izdanja 1904. organizatori su ozbiljno razmišljali o gašenju utrke, ali Tour je ipak preživio. Tijekom sljedećih desetljeća postajao je sve veći, uvedene su planinske etape preko Alpa i Pireneja, pojavile su se profesionalne momčadi, žuta majica i brojne tradicije koje danas povezujemo s utrkom. Tour nije održavan tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, ali se nakon oba sukoba ponovno vraćao.
S vremenom je postao najveća utrka cestovnog biciklizma i pozornica na kojoj su nastajale legende poput Jacquesa Anquetila, Eddyja Merckxa, Bernarda Hinaulta i Miguela Induraina. Današnji pobjednici voze moderne karbonske bicikle, imaju stručne timove koji analiziraju svaki detalj njihove izvedbe i tijekom tri tjedna prolaze rutu pred milijunima gledatelja uz cestu i televizijskom publikom diljem svijeta.
Početak svega bio je mnogo skromniji. Nije bilo televizijskih helikoptera, luksuznih autobusa, računalne analize snage ni sofisticirane prehrane. Postojala je samo ideja da se organizira gotovo nevjerojatna utrka oko Francuske i skupina biciklista spremnih prihvatiti izazov.
Nakon šest etapa, 2428 kilometara i više od 94 sata utrkivanja, Maurice Garin prvi je stigao do cilja i postao prvi pobjednik Tour de Francea. Na današnji dan prije 123 godine završilo je prvo poglavlje priče koja će iz novinskog marketinškog poteza prerasti u jednu od najvećih sportskih tradicija na svijetu.
