Sataraš je jedno od najpoznatijih ljetnih jela naših krajeva. Priprema se od jednostavnih sastojaka, najčešće paprike, rajčice i luka, ali upravo zbog te jednostavnosti lako se vidi svaka pogreška. Kada se napravi kako treba, sataraš je gust, mirisan i pun okusa. Kada se pogriješi, brzo se pretvori u vodenasto jelo bez puno karaktera.
Najčešća pogreška je prerano dodavanje rajčice. Rajčica pušta puno tekućine, a ako se doda prije nego što paprika i luk omekšaju i lagano se zapeku, sve se počne kuhati u soku umjesto da se pirja. Tada sataraš izgubi onu punu, slatkastu aromu koju dobiva sporim dinstanjem.
Pravi starinski sataraš počinje s lukom. Luk treba narezati na tanke ploške ili sitnije komade i polako ga pirjati na malo ulja dok ne omekša i postane staklast. Ne treba ga spaliti ni jako zapeći, ali treba mu dati dovoljno vremena da pusti slatkoću.
Možda će vas zanimati
Tek zatim se dodaje paprika. Najbolje su mesnate ljetne paprike, žute, zelene ili crvene, ovisno o tome što imate. Papriku treba narezati na trakice ili veće komade, jer se tijekom kuhanja smanji. Ako je narežete presitno, brzo će se raspasti.
Paprika se ne smije odmah zaliti rajčicom. Treba je pustiti da se nekoliko minuta pirja s lukom, da omekša i da višak tekućine ispari. Upravo taj korak daje satarašu bolji okus. Paprika tada ne ostaje sirova i vodena, nego postaje mekana, slatkasta i mirisna.
Rajčica se dodaje tek kada su luk i paprika već dobro omekšali. Najbolje je koristiti zrele, sočne, domaće rajčice. Mogu se oguliti ako želite nježniju teksturu, ali nije nužno. Dovoljno ih je narezati na komade i dodati u posudu.
Ako su rajčice jako vodenaste, dobro je dio sjemenki i viška soka ukloniti prije kuhanja. To nije obavezno, ali pomaže da sataraš ne postane previše rijedak. Kod jako sočnih rajčica jelo treba kuhati malo dulje, bez poklopca, kako bi višak tekućine ispario.
Još jedna pogreška je kuhanje sataraša pod poklopcem cijelo vrijeme. Poklopac zadržava paru, a para se vraća u jelo kao voda. Ako želite gust sataraš, nakon što se povrće počne kuhati, bolje ga je ostaviti nepoklopljenog ili samo djelomično poklopljenog.
Sataraš treba lagano krčkati, ne kuhati prejako. Ako se kuha na prejakoj vatri, povrće se može raspasti prije nego što se okusi povežu. Na laganoj do srednjoj vatri rajčica se polako zgusne, paprika omekša, a luk sve poveže u gustu ljetnu smjesu.
Za osnovni sataraš dovoljno je nekoliko glavica luka, više paprika, nekoliko zrelih rajčica, ulje, sol i papar. Po želji se može dodati malo češnjaka, peršina, slatke crvene paprike ili prstohvat šećera ako je rajčica kisela. No starinski sataraš ne traži puno začina, jer okus dolazi iz povrća.
Još tema koje vrijedi pročitati
Neki u sataraš dodaju i jaja. To je posebno popularna verzija kada se želi zasitnije jelo. Jaja se dodaju tek na kraju, kada je povrće već gotovo i kada je višak tekućine ispario. Ako se dodaju prerano, mogu se pomiješati s vodom iz rajčice i dobiti neurednu teksturu.
Kada se dodaju jaja, treba ih lagano umiješati i kratko peći dok se povežu s povrćem. Ne treba ih predugo kuhati, jer sataraš tada može postati suh ili grudast. Najbolji je kada ostane sočan, ali ne vodenast.
Sataraš se može poslužiti kao samostalno jelo, uz kruh, palentu, pire krumpir, rižu ili tjesteninu. Odlično ide i kao prilog uz meso, kobasice ili pečena jaja. Mnogi ga vole i hladnog, osobito ljeti, kada se okusi dodatno povežu.
Dobar sataraš ne treba žurbu. Iako je jednostavan, traži pravi redoslijed. Prvo luk, zatim paprika, a tek onda rajčica. Upravo taj redoslijed sprječava da se sve pretvori u vodu i pomaže da povrće razvije puni okus.
Najvažnije je zapamtiti da rajčica ide tek kada su luk i paprika već odradili svoj dio. Ako se doda prerano i ako se jelo kuha poklopljeno, sataraš lako postane rijedak i bez dubine okusa. Ako mu date malo vremena i pustite da višak tekućine ispari, dobit ćete pravo starinsko ljetno jelo kakvo se pamti.
