Biti financijski spreman za mirovinu danas djeluje kao čista fantazija, a ipak, mnogi koji bi si to mogli priuštiti uporno je izbjegavaju. Riječ mirovina postala je toliko apstraktna i nemoguća da djeluje poput koncepta iz neke izlizane stare knjige. U kultnom filmu Blade Runner mirovina je bila izraz za brutalan ritual u kojem policajci likvidiraju odbjegle androide, a Dave Schilling u svojoj kolumni za The Guardian primjećuje kako mu se ta verzija ponekad čini izvedivijom od one tradicionalne. Dok se prava mirovina s koktelima na plaži čini udaljenom poput najudaljenije zvijezde, suvremena stvarnost kreativaca i radnika koji krpaju kraj s krajem donosi posve drukčiju sliku budućnosti.
Financijska nesigurnost i borba za opstanak
Ideja o štednji bilo kakvog dijela prihoda danas se čini gotovo smiješnom, osim ako se ne računa sitniš skriven u jastucima kauča. U svijetu inflacije, astronomskih cijena goriva i sveprisutne automatizacije, mnogi žive u stalnom strahu od trenutka kada će ih zamijeniti napredni algoritmi. Schilling duhovito primjećuje kako bi njegova karijera mogla završiti čim netko izmisli chatbot koji duhovito komentira vijesti. Za većinu ljudi koji se ne bave programiranjem ili ne posjeduju dionice velikih korporacija, mirovina nije cilj kojem se približavaju, nego maglovit pojam koji svakim danom sve više blijedi pred hitnim računima za struju.
Možda će vas zanimati
Paradoks onih koji ne žele otići
Dok mlađi strahuju da mirovinu nikada neće dočekati, stariji koji imaju moć i bogatstvo kao da se ne žele povući. Primjer poznatog španjolskog matadora Joséa Antonija Morantea de la Pueble, koji se vratio iz mirovine samo da bi ga bik teško ozlijedio, otvara pitanje zašto bi itko riskirao mirnu starost radi povratka u arenu. Sličan se fenomen opaža i u politici, gdje prosječna dob zastupnika i senatora u Sjedinjenim Američkim Državama ostaje visoka unatoč narušenom zdravlju pojedinaca. Teško je dokučiti motivaciju onih koji se u devetom desetljeću života i dalje bore za utjecaj umjesto da uživaju u plodovima svoga rada.
Mit o vječnoj mladosti i sposobnosti
Koncept dugovječnosti postao je golemi biznis, a knjige i društvene mreže preplavljene su savjetima o tome kako ostati mlad. Moderni trendovi sugeriraju da se starost više ne mjeri godinama nego sposobnošću bavljenja sportom poput popularnog pickleballa. Ipak, cijela ta kultura biohakiranja i pokušaja zaustavljanja vremena često služi samo tome da bi ljudi mogli raditi još duže i zarađivati više novca koji će postati beskoristan onog trenutka kada serumi prestanu djelovati. Umjesto da mirovinu vide kao priliku za život bez tereta i potragu za smislom, mnogi je odbacuju, što ostaje neshvatljivo onima koji bi dali sve za samo nekoliko slobodnih dana.
