Krumpirova zlatica jedan je od najupornijih štetnika krumpira. Ako se ne primijeti na vrijeme, odrasli kukci i njihove ličinke mogu u kratkom razdoblju pojesti velik dio lišća, oslabiti biljku i smanjiti razvoj gomolja.
Odraslu zlaticu lako je prepoznati po žućkastim pokriljima s deset crnih pruga. Jaja su žuto-narančasta i najčešće se nalaze u skupinama na naličju listova. Mlade ličinke u početku su tamnocrvene, a kasnije postaju ružičaste ili narančaste, s crnom glavom i nizovima tamnih točaka uz bokove.
Najvažniji korak nije čekati da se na vrhovima pojave velike ličinke. Nasad treba pregledavati redovito, osobito naličje listova, jer se uklanjanjem jaja može spriječiti razvoj desetaka novih ličinki.
Pregled je najbolje početi od biljaka uz rub nasada. Odrasle zlatice nakon prezimljavanja često prve dolaze na rubne biljke, a odatle se šire prema sredini. Na manjoj gredici korisno je svakih nekoliko dana pregledati biljke i odmah ukloniti pronađene štetnike.
Odrasle kukce i ličinke može se ručno pokupiti i ubaciti u posudu s vodom kojoj je dodano malo sapuna. Nakupine jaja mogu se zgnječiti prstima ili ukloniti zajedno s malim dijelom lista, ako se pritom biljka neće nepotrebno ogoliti. Ručno skupljanje posebno je učinkovito u manjim vrtovima i kada se započne rano.
Jedan pregled nije dovoljan. Ženka tijekom života može položiti velik broj jaja, a nove odrasle zlatice mogu doletjeti i nakon što su postojeće uklonjene. Zbog toga je potrebno vraćati se u nasad i pregled ponavljati.
Najveću štetu uzrokuju starije i krupnije ličinke. Prema podacima Sveučilišta Minnesota, posljednji razvojni stadij ličinke može biti odgovoran za čak tri četvrtine ukupnog oštećenja lišća. Mlade ličinke lakše je ukloniti i osjetljivije su na dopuštene mjere zaštite, pa je brzina reakcije presudna.
Krumpir prije cvatnje može podnijeti određeni gubitak lišća, ali postaje znatno osjetljiviji kada započne razvoj i povećavanje gomolja. U toj fazi čak i manji gubitak lisne mase može utjecati na urod jer biljci upravo tada treba zdravo lišće za stvaranje energije.
Ako su na biljci pojedene samo manje površine, a štetnika više nema, nije potrebno odmah posezati za insekticidom. Krumpir može nastaviti normalno rasti. Problem nastaje kada se oštećenja svakodnevno povećavaju, na biljkama se nalaze brojne ličinke ili počinju nestajati čitavi listovi.
U većem napadu treba koristiti samo sredstvo koje je registrirano za primjenu na krumpiru protiv krumpirove zlatice. Obvezno treba pročitati uputu, poštovati propisanu dozu, način primjene i karencu, odnosno broj dana koji mora proći od tretiranja do vađenja krumpira.
Još tema koje vrijedi pročitati
Krumpirova zlatica poznata je po tome što brzo razvija otpornost na insekticide. Zbog toga ponavljanje istog sredstva iz godine u godinu ili više puta tijekom sezone može dovesti do toga da tretman više ne djeluje. Stručni izvori navode otpornost na velik broj različitih aktivnih tvari, pa zaštitu treba provoditi ciljano, dok su ličinke još male, te prema uputama struke i etiketi proizvoda.
Prskanje „za svaki slučaj“ nije dobro rješenje. Može uništiti korisne kukce, nepotrebno onečistiti okoliš i dodatno ubrzati razvoj otpornosti. Ako je potrebno kemijsko suzbijanje, pripravak mora završiti na mjestima na kojima se ličinke hrane, uključujući naličje lišća.
Za sljedeću sezonu važan je plodored. Krumpir ne bi trebalo saditi svake godine na istome mjestu niti neposredno nakon rajčice, paprike ili patlidžana. Te biljke pripadaju istoj porodici i mogu biti domaćini istim štetnicima i bolestima. Preporuka je da se krumpir na istu površinu ne vraća tri do četiri godine.
Novo mjesto trebalo bi biti što udaljenije od prošlogodišnjeg nasada. Odrasle zlatice prezimljuju u tlu i biljnim ostacima te u proljeće traže najbliže biljke kojima se hrane. Premještanje krumpira samo nekoliko metara dalje možda neće biti dovoljno, ali je ipak bolje od sadnje na potpuno istoj gredici.
Malč između biljaka može otežati dio životnog ciklusa zlatice, a uklanjanje samoniklog krumpira i korova iz porodice pomoćnica smanjuje joj dostupne izvore hrane. Nakon završetka sezone treba ukloniti ostatke napadnutih biljaka i ne ostavljati gomolje iz kojih će sljedeće godine niknuti samonikli krumpir.
Popularni savjet prema kojem sadnja nevena sigurno tjera krumpirovu zlaticu nema čvrstu potvrdu. Više istraživanja nije pronašlo pouzdan zaštitni učinak nevena, pa se na njega ne treba oslanjati kao na glavnu mjeru zaštite.
Najviše se može učiniti u trenutku kada se na naličju listova pojave prve skupine narančastih jaja. Nekoliko minuta redovitog pregleda i uklanjanja jaja te mladih ličinki može spriječiti da se za nekoliko dana na biljkama pojave velike ličinke koje će vrlo brzo ogoliti čitave stabljike.
