Dana 15. srpnja 1799. godine, tijekom Napoleonove vojne ekspedicije u Egiptu, dogodilo se otkriće koje će zauvijek promijeniti razumijevanje jedne od najfascinantnijih civilizacija u ljudskoj povijesti. Prilikom radova na utvrdi Fort Julien, u blizini grada Rashida (Rosette) u delti Nila, francuski vojnici pronašli su kamenu ploču ispisanu trima različitim pismima. Taj će artefakt kasnije postati poznat kao Kamen iz Rosette i omogućiti znanstvenicima da nakon gotovo 1500 godina ponovno nauče čitati drevne egipatske hijeroglife.
Prije tog otkrića hijeroglifi su predstavljali jednu od najvećih povijesnih zagonetki. Stoljećima su europski putnici, istraživači i znanstvenici promatrali natpise na piramidama, hramovima, obeliscima i grobnicama, ali nitko nije znao što oni zapravo znače. Smatralo se da su hijeroglifi prije svega simboli religijskih i mističnih značenja, a ne pravi jezik koji se može čitati. Zbog toga je golemi dio egipatske povijesti ostao doslovno zaključan u kamenu.
Do otkrića je došlo sasvim slučajno. Francuski vojnici obnavljali su Fort Julien kako bi ojačali obranu tijekom Napoleonove egipatske kampanje. Časnik Pierre-François Bouchard, koji je nadzirao radove, primijetio je neobičnu tamnu kamenu ploču ugrađenu u stariji zid i odmah shvatio da bi mogla imati veliku povijesnu vrijednost. Kamen je bio izrađen od granodiorita, visok oko 112 centimetara, širok približno 75 centimetara i težak oko 760 kilograma.
Možda će vas zanimati
Najveća vrijednost Kamena iz Rosette bila je u tome što je isti tekst bio uklesan na tri različita pisma. Gornji dio sadržavao je hijeroglife, službeno pismo koje se koristilo na spomenicima i u vjerskim tekstovima. Srednji dio bio je ispisan demotskim pismom, kojim su se služili obični stanovnici Egipta u svakodnevnom životu. Donji dio bio je napisan starogrčkim jezikom, koji su znanstvenici tada već dobro poznavali.
Upravo je grčki tekst postao ključ za rješavanje jedne od najvećih znanstvenih zagonetki u povijesti. Njegovim prijevodom utvrđeno je da sva tri natpisa prenose isti sadržaj – Memfički dekret, donesen 196. godine prije Krista u čast faraona Ptolemeja V. Epifana. To je značilo da se isti tekst nalazi i u hijeroglifima i u demotskom pismu, što je znanstvenicima prvi put omogućilo izravnu usporedbu triju pisama.
Nakon Napoleonova poraza u Egiptu 1801. godine, prema uvjetima Aleksandrijske kapitulacije, brojni arheološki nalazi prešli su u britanske ruke. Među njima je bio i Kamen iz Rosette, koji je već 1802. godine dopremljen u London i smješten u Britanski muzej, gdje se nalazi i danas. Egipat već desetljećima traži njegov povratak, smatrajući da predstavlja neprocjenjiv dio nacionalne kulturne baštine.
Sljedećih dvadesetak godina brojni europski znanstvenici pokušavali su odgonetnuti značenje hijeroglifa. Prvi veliki napredak ostvario je engleski fizičar i lingvist Thomas Young. On je dokazao da pojedini hijeroglifi mogu predstavljati glasove, osobito kada se pišu imena stranih vladara unutar ovalnih okvira poznatih kao kartuše. Njegova su otkrića postavila temelje daljnjem istraživanju.
Presudan korak napravio je francuski jezikoslovac Jean-François Champollion. Godinama je proučavao koptski jezik, posljednjeg živog nasljednika staroegipatskog jezika. Kombinirajući znanje koptskog jezika s tekstovima na Kamenu iz Rosette, 1822. godine uspio je dokazati da hijeroglifi nisu samo simboli nego složen sustav koji koristi glasovne znakove, slogove i ideograme. Time je praktički otvorio vrata čitanju cjelokupne pisane baštine drevnog Egipta i postao utemeljitelj moderne egiptologije.
To je otkriće potpuno promijenilo povijesnu znanost. Po prvi put nakon gotovo petnaest stoljeća znanstvenici su mogli čitati natpise na zidovima hramova u Karnaku, Luxoru i Abu Simbelu, kao i tekstove iz grobnica faraona u Dolini kraljeva. Odjednom su postali razumljivi zapisi o vladarima, ratovima, zakonima, religiji, gospodarstvu i svakodnevnom životu drevnih Egipćana.
Zahvaljujući Kamenu iz Rosette danas poznajemo kronologiju egipatskih faraona, razumijemo njihove vjerske običaje, administraciju i političku povijest. Bez tog otkrića velik dio znanja o starom Egiptu vjerojatno bi i dalje ostao izgubljen.
Još tema koje vrijedi pročitati
Sam kamen nije posebno velik niti raskošno ukrašen, ali njegov znanstveni značaj gotovo je nemoguće precijeniti. Često ga nazivaju “ključem drevnog Egipta”, a izraz Rosetta Stone danas se koristi kao metafora za otkriće koje omogućuje razumijevanje nečega što je dotad bilo potpuno nerazumljivo.
Kamen iz Rosette danas je jedan od najpoznatijih i najposjećenijih eksponata Britanskog muzeja te jedan od najprepoznatljivijih arheoloških artefakata na svijetu. Istodobno je i predmet dugogodišnjih diplomatskih rasprava jer Egipat već godinama službeno traži njegov povratak iz Londona.
Više od 220 godina nakon slučajnog otkrića u jednoj utvrdi na obali Nila, Kamen iz Rosette i dalje se smatra jednim od najvažnijih arheoloških nalaza u povijesti čovječanstva. Jedna kamena ploča omogućila je da se ponovno pročita jezik civilizacije koja je tisućljećima šutjela te otvorila vrata razumijevanju jedne od najvećih kultura koje je svijet ikada poznavao.
