Rajčice mogu izgledati savršeno danima, a onda baš pred berbu odjednom popucati. Plod je velik, gotovo zreo, boja se lijepo razvila, a na kožici se pojave pukotine oko peteljke ili duž ploda. To je čest problem u vrtovima, posebno nakon vrućih dana i naglih promjena vremena.
Najčešći razlog pucanja rajčica je neravnomjerna vlaga u tlu. Kada biljka dulje vrijeme nema dovoljno vode, a zatim naglo dobije veliku količinu, plodovi brzo upiju vlagu i počnu se širiti. Kožica rajčice tada ne stigne pratiti taj nagli rast i puca.
Zato se pucanje najčešće događa nakon obilne kiše koja dođe poslije sušnog razdoblja. Isto se može dogoditi i kada vrtlar nakon nekoliko dana zaboravljenog zalijevanja odjednom obilno zalije rajčice. Biljka tada brzo povuče vodu, a zreli ili gotovo zreli plodovi najosjetljiviji su na pucanje.
Možda će vas zanimati
Rajčice pucaju upravo pred berbu zato što su tada pune soka, mekše i napetije. Kožica je tanja nego kod zelenih plodova, a unutrašnjost ploda brzo reagira na promjenu vlage. Što je plod zreliji, to je veća mogućnost da će puknuti ako biljka naglo dobije puno vode.
Postoje dvije najčešće vrste pucanja. Koncentrične pukotine pojavljuju se u krugovima oko peteljke, dok se uzdužne pukotine šire od peteljke prema dnu ploda. Obje vrste najčešće su povezane s vlagom, ali na pucanje mogu utjecati i sorta, temperatura, jačina sunca i stanje biljke.
Neke sorte rajčica sklonije su pucanju od drugih. Rajčice s tankom kožicom, velike mesnate sorte i vrlo sočni plodovi češće pucaju nego sitnije sorte i cherry rajčice s čvršćom kožicom. To ne znači da ih ne treba saditi, nego da im treba posvetiti više pažnje kod zalijevanja.
Najbolja zaštita je ravnomjerno zalijevanje. Rajčice ne vole velike oscilacije između potpune suše i obilne vode. Bolje ih je zalijevati redovito i dublje, nego svaki dan površno ili tek kada listovi potpuno klonu.
Voda treba doći do korijena, a ne samo navlažiti površinu zemlje. Površinsko zalijevanje potiče plitak korijen i biljka postaje osjetljivija na sušu. Dublje zalijevanje pomaže rajčici da lakše podnese vrućine i smanjuje rizik od naglog pucanja plodova.
Malč je jedan od najboljih saveznika protiv pucanja rajčica. Sloj slame, suhe trave, lišća ili drugog organskog materijala oko biljke pomaže da tlo dulje zadrži vlagu i da se ne isušuje naglo. Tako korijen ima stabilnije uvjete, a plodovi manje trpe promjene.
Važno je i brati rajčice na vrijeme. Ako je najavljena obilna kiša nakon sušnog razdoblja, gotovo zrele rajčice bolje je ubrati ranije i ostaviti da dozriju u kući. Plod koji je već počeo mijenjati boju može nastaviti dozrijevati i nakon berbe, a manja je šansa da će popucati na biljci.
Još tema koje vrijedi pročitati
Puknute rajčice nisu nužno za bacanje. Ako su svježe popucale, čiste i bez znakova plijesni ili truleži, mogu se odmah iskoristiti za umak, juhu, sataraš ili salatu. No takve plodove ne treba dugo čuvati jer kroz pukotine lakše ulaze mikroorganizmi i brže se kvare.
Treba paziti i na pretjerano uklanjanje listova. Listovi štite plodove od jakog sunca i pomažu biljci da bolje regulira vlagu. Ako se biljka previše ogoli, plodovi su izloženiji toplinskom stresu, a kožica može postati osjetljivija.
Pucanje rajčica ne može se uvijek potpuno spriječiti, osobito kada nakon dugotrajne suše dođe jaka kiša. Ipak, pravilno zalijevanje, malčiranje, pravovremena berba i izbor otpornijih sorti mogu znatno smanjiti problem.
Ako rajčice pucaju baš pred berbu, biljka vam najčešće ne govori da joj nedostaje nešto posebno, nego da je vlaga bila previše neujednačena. Stabilna voda u tlu najvažniji je korak prema zdravim, čvrstim i lijepim plodovima.
