NA DANAŠNJI DAN, 21. srpnja 1983. godine, na istraživačkoj postaji Vostok na Antarktici izmjerena je najniža temperatura zraka ikad službeno zabilježena na Zemlji. Termometar je pokazao nevjerojatnih -89,2 Celzijeva stupnja, a taj svjetski rekord nije srušen ni 43 godine kasnije.
Vostok je sovjetska, danas ruska istraživačka postaja smještena duboko u unutrašnjosti istočne Antarktike, na više od 3400 metara nadmorske visine. Riječ je o jednom od najhladnijih i najizoliranijih mjesta na planetu, gdje se tijekom antarktičke zime stvaraju gotovo idealni uvjeti za ekstremno niske temperature.
Tijekom zime Sunce mjesecima ne izlazi iznad horizonta, a golema ledena površina dugo ne prima Sunčevu energiju i nastavlja se hladiti. Velika nadmorska visina, izrazito suh zrak, udaljenost od oceana te odgovarajući atmosferski uvjeti omogućuju pad temperature do vrijednosti kakve se gotovo nigdje drugdje na Zemlji ne mogu izmjeriti.
Možda će vas zanimati
Upravo je takva kombinacija uvjeta 21. srpnja 1983. dovela do povijesnog rekorda. Izmjerenih -89,2 stupnja kasnije je službeno priznala Svjetska meteorološka organizacija, koja tu vrijednost i danas vodi kao najnižu temperaturu zraka izmjerenu pri tlu na Zemlji.
Brojka je toliko ekstremna da ju je teško staviti u kontekst. Razlika između točke smrzavanja vode i temperature izmjerene tog dana na Vostoku gotovo je 90 Celzijevih stupnjeva. Čak su i neke od najnižih temperatura zabilježenih u stalno naseljenim mjestima svijeta znatno više.
Najpoznatiji primjeri dolaze iz Sibira. Ojmjakon i Verhojansk godinama se spominju kao neka od najhladnijih stalno naseljenih mjesta na svijetu, a povijesni minimum povezan s njima iznosi -67,8 stupnjeva.
To znači da je na Vostoku 1983. bilo više od 21 stupanj hladnije od tih ekstremnih sibirskih vrijednosti.
Posebno je zanimljivo da Vostok nije prvi put ušao u meteorološke knjige upravo 1983. godine. Postaja je i prije držala neke od najnižih izmjerenih temperatura na svijetu. Još 1960. ondje je zabilježeno -88,3 stupnja, što je desetljećima bilo među najekstremnijim pouzdano izmjerenim vrijednostima.
Novi rekord iz srpnja 1983. spustio je granicu još niže, na -89,2 stupnja. Razlika možda na prvi pogled ne izgleda velika, ali kada se već nalazite blizu -90 stupnjeva, svaki dodatni pad predstavlja iznimno rijedak meteorološki događaj.
Ni geografski Južni pol nije uspio dosegnuti takvu hladnoću. Američka postaja Amundsen-Scott nalazi se na približno 2800 metara nadmorske visine i također bilježi ekstremne temperature, koje tijekom zime mogu pasti duboko ispod -70 stupnjeva.
Još tema koje vrijedi pročitati
Vostok ipak ima još povoljnije uvjete za ekstremnu hladnoću. Smješten je više od Južnog pola i duboko na istočnoantarktičkoj ledenoj visoravni, području koje se pokazalo najhladnijim dijelom planeta.
Boravak u takvim uvjetima predstavlja ozbiljan izazov čak i za ljude posebno opremljene za život na Antarktici. Na temperaturama koje se približavaju -90 stupnjeva izložena koža vrlo je osjetljiva na ozebline, a svaki izlazak iz postaje zahtijeva odgovarajuću zaštitnu opremu.
Hladnoća pritom nije jedini problem. Vostok se nalazi na velikoj nadmorskoj visini, zrak je izrazito suh, a tijekom antarktičke zime postaja može biti mjesecima gotovo potpuno odsječena od ostatka svijeta.
Zanimljiva je i usporedba s najnižom službeno priznatom temperaturom na sjevernoj hemisferi. Svjetska meteorološka organizacija potvrdila je mjerenje od -69,6 stupnjeva zabilježeno 22. prosinca 1991. na automatskoj meteorološkoj postaji Klinck na Grenlandu.
Čak je i taj rekord više od 19 stupnjeva viši od vrijednosti izmjerene na Vostoku. Upravo ta razlika pokazuje koliko su uvjeti u unutrašnjosti istočne Antarktike posebni u usporedbi čak i s najhladnijim dijelovima Arktika.
Unatoč ekstremnim uvjetima, Vostok je desetljećima jedno od najvažnijih mjesta za istraživanje klime. Antarktički led na tom području debeo je nekoliko kilometara, a njegovi slojevi čuvaju tragove Zemljine klimatske prošlosti stare stotinama tisuća godina.
U sitnim mjehurićima zarobljenima u ledu nalazi se drevni zrak. Analizom ledenih jezgri znanstvenici mogu proučavati sastav atmosfere iz daleke prošlosti te pratiti promjene temperature i koncentracije stakleničkih plinova kroz različita klimatska razdoblja.
Ispod debelog ledenog pokrova nalazi se i jezero Vostok, jedno od najvećih poznatih subglacijalnih jezera na svijetu. Skriveno je kilometrima ispod površine Antarktike i dugo izolirano od izravnog kontakta s površinskim okolišem, zbog čega predstavlja posebno zanimljivo područje znanstvenih istraživanja.
Iako službeni rekord od -89,2 stupnja traje od 1983. godine, moderna tehnologija otkrila je nešto što je ponovno otvorilo pitanje koliko zapravo hladno može biti na Zemlji.
Satelitska mjerenja istočnoantarktičke visoravni otkrila su male udubine u ledenoj površini u kojima su zabilježene temperature površine snijega još niže od Vostokova rekorda. U pojedinim slučajevima procijenjene su vrijednosti od približno -98 Celzijevih stupnjeva.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je rekord iz 1983. time srušen, ali riječ je o dvije različite stvari.
Sateliti mjere temperaturu same površine snijega i leda, dok se službeni meteorološki rekord odnosi na temperaturu zraka izmjerenu prema standardiziranim pravilima. Zbog toga se satelitskih približno -98 stupnjeva ne može izravno uspoređivati s -89,2 stupnja izmjerenih na Vostoku.
Ta satelitska otkrića ipak su pokazala da postoje dijelovi Antarktike koji u određenim uvjetima mogu postati još hladniji od mjesta na kojem je postavljen službeni rekord. Najniže vrijednosti pronađene su u plitkim udubinama na visokoj istočnoantarktičkoj visoravni, gdje se izrazito hladan i gust zrak može zadržavati uz samu površinu.
Za nastanak takvih temperatura potrebno je poklopiti nekoliko uvjeta. Nebo mora biti vrlo vedro, zrak izrazito suh, a vjetar slab. Površina tada može nastaviti gubiti toplinu sve dok temperatura ne padne na vrijednosti koje se približavaju fizičkim granicama mogućim u današnjoj Zemljinoj klimi.
Antarktika je zbog svojih prirodnih karakteristika najhladniji kontinent na planetu. Osim višemjesečne polarne noći, velik dio unutrašnjosti nalazi se na velikoj nadmorskoj visini zbog golemog ledenog pokrova, dok udaljenost od oceana smanjuje njegov utjecaj na ublažavanje temperaturnih ekstrema.
Za usporedbu, na samom Južnom polu temperature tijekom zime redovito padaju ispod -60 stupnjeva, a zabilježene su i vrijednosti niže od -80. Ipak, službeni rekord ostao je gotovo devet stupnjeva niži od granice od -80.
Još je veća razlika kada se Vostok usporedi s ekstremima na drugim kontinentima. Temperature ispod -60 stupnjeva izvan polarnih područja iznimno su rijetke, dok su vrijednosti blizu -90 stupnjeva moguće samo u posebnim uvjetima duboke antarktičke unutrašnjosti.
Rekord iz 1983. zato je preživio više od četiri desetljeća razvoja meteorologije. U međuvremenu su postavljene nove automatske postaje, sateliti su omogućili praćenje gotovo cijelog kontinenta, a znanstvenici su otkrili još hladnije površine. Unatoč tome, nijedno standardno meteorološko mjerenje temperature zraka nije službeno spustilo rekord ispod -89,2 stupnja.
Zbog toga 21. srpnja 1983. ostaje poseban datum u povijesti meteorologije. Tog dana na Vostoku je izmjerena najniža službeno zabilježena temperatura zraka na Zemlji, više od 21 stupanj niža od poznatih ekstrema najhladnijih stalno naseljenih mjesta u Sibiru i gotovo 20 stupnjeva niža od službenog rekorda sjeverne hemisfere.
Sateliti su kasnije pokazali da Zemlja može biti još hladnija, barem na samoj površini snijega. Ipak, kada je riječ o službenom mjerenju temperature zraka, brojka od -89,2 Celzijeva stupnja već 43 godine ostaje nedostižna.
