Pohane tikvice jedno su od onih ljetnih jela koje nestaje sa stola čim se posluži. Mekane su, blagog okusa i odlične kao prilog, lagani ručak ili večera uz jogurt, vrhnje, salatu ili umak od češnjaka. Ipak, imaju jedan čest problem: vrlo lako upiju previše ulja.
Tada umjesto laganog i hrskavog jela dobijemo masne, teške i mekane tikvice koje već nakon nekoliko minuta izgube svu privlačnost. Dobra vijest je da se to može izbjeći jednim jednostavnim trikom koji mnogi preskoče. Tikvice prije pohanja treba posoliti, ostaviti da puste vodu i zatim ih dobro posušiti.
Tikvice sadrže mnogo vode. Kada se svježe narezane odmah uvaljaju u brašno, jaja i mrvice, ta voda tijekom prženja počinje izlaziti. Pohani sloj tada omekša, ulje jače prodire u tikvicu, a rezultat bude masniji nego što bi trebao biti.
Možda će vas zanimati
Zato je prvi korak rezanje tikvica na jednake ploške. Ne trebaju biti pretanke jer će se lako raspadati, ali ni predebele jer će se dulje pržiti i upiti više ulja. Najbolje su ploške srednje debljine, otprilike pola centimetra do centimetar, ovisno o tome volite li mekše ili čvršće tikvice.
Narezane tikvice treba lagano posoliti i ostaviti desetak do dvadeset minuta. Sol će izvući dio viška vode iz tikvica. Na površini će se pojaviti kapljice, a ploške će postati malo savitljivije. Upravo taj korak pomaže da se tijekom prženja manje natapaju uljem.
Nakon toga dolazi najvažniji dio: tikvice treba dobro posušiti papirnatim ručnikom ili čistom kuhinjskom krpom. Nije dovoljno samo ih ocijediti. Što su suše prije pohanja, to će se bolje primiti brašno, jaja i mrvice, a pohani sloj bit će čvršći i hrskaviji.
Tek tada kreće klasično pohanje. Prvo se tikvice uvaljaju u brašno. Brašno treba prekriti cijelu površinu, ali višak treba otresti. Ako na tikvicama ostane previše brašna, sloj može postati težak i odvajati se tijekom prženja.
Zatim idu u razmućena jaja. Jaja se mogu lagano posoliti i popapriti, a može se dodati i malo mlijeka, mineralne vode ili jogurta ako želite nešto nježniji sloj. Nakon jaja tikvice se uvaljaju u krušne mrvice.
Za hrskaviji rezultat dobro je u mrvice dodati malo ribanog tvrdog sira, sezama, kukuruzne krupice ili panko mrvica. Panko daje posebno laganu hrskavost, dok obične krušne mrvice daju klasičan domaći okus.
Još jedan koristan trik je ostaviti pohane tikvice nekoliko minuta da odstoje prije prženja. Tako se sloj bolje primi i manje otpada u ulju. Ne treba ih držati dugo, osobito ne na toplom, ali kratko odmaranje može pomoći.
Još tema koje vrijedi pročitati
Ulje mora biti dovoljno vruće. Ako tikvice stavite u mlako ulje, počet će ga upijati prije nego što se pohani sloj zatvori. Tada postaju masne i teške. Ako je ulje prevruće, mrvice će brzo potamnjeti, a tikvica unutra neće stići omekšati.
Najbolje je pržiti na srednje jakoj temperaturi. Tikvice trebaju odmah lagano zacvrčati kada ih stavite u tavu, ali ulje ne smije dimiti. Ako niste sigurni, ubacite mrvicu kruha. Ako odmah počne lagano cvrčati i dobivati boju, ulje je spremno.
Tavu ne treba pretrpati. Kada se odjednom stavi previše tikvica, temperatura ulja padne i tikvice počnu upijati masnoću. Bolje ih je pržiti u nekoliko manjih tura. Tako će svaka ploška dobiti dovoljno prostora i ravnomjerno se ispeći.
Tikvice se prže kratko, dok ne postanu zlatne s obje strane. Budući da su tanke i nježne, ne treba im dugo. Kada su gotove, važno ih je izvaditi na papirnati ručnik ili, još bolje, na rešetku ispod koje je stavljen papir.
Papirnati ručnik upije višak masnoće, ali ako tikvice dugo stoje naslagane jedna na drugoj, para ih brzo omekša. Zato ih nije dobro odmah pokrivati poklopcem ili folijom. Ako želite da ostanu hrskave, ostavite ih u jednom sloju nekoliko minuta.
Pohane tikvice najbolje su dok su svježe pržene, ali mogu biti ukusne i mlake. Odlično se slažu s umakom od jogurta, češnjaka i limuna, s kiselim vrhnjem, rajčicom, mladim krumpirom ili zelenom salatom. Mogu se poslužiti i u sendviču, uz sir i svježe povrće.
Za lakšu verziju mogu se pripremiti i u pećnici. Tada ih nakon pohanja treba posložiti na papir za pečenje, lagano poprskati uljem i peći na višoj temperaturi dok ne porumene. Neće biti potpuno iste kao pržene, ali će biti manje masne i vrlo ukusne.
Još bolja opcija za one koji žele manje ulja je friteza na vrući zrak. Pohane tikvice treba lagano poprskati uljem i peći dok ne dobiju zlatnu boju. I kod ove metode vrijedi isto pravilo: tikvice prije pohanja moraju biti dobro posušene.
Najveća pogreška je preskočiti soljenje i sušenje. Upravo zbog viška vode tikvice često ne budu hrskave i upiju više ulja nego što treba. Taj mali korak traje kratko, ali čini veliku razliku.
Dakle, za dobre pohane tikvice nije presudno samo kakve mrvice koristite ili koliko ulja imate u tavi. Najvažnije je pripremiti tikvice prije pohanja. Narežite ih ravnomjerno, posolite, ostavite da puste vodu, dobro posušite i tek onda panirajte.
Tako će pohani sloj biti čvršći, ulje se neće toliko upijati, a tikvice će ostati ukusne, lagane i hrskave. Malo strpljenja prije prženja često je razlika između teškog, masnog jela i tanjura koji nestane u nekoliko minuta.
