Na današnji dan, 23. srpnja 1903. godine, Ford Motor Company prodao je svoj prvi automobil. Bio je to Ford Model A, a kupac koji je ušao u povijest bio je čikaški stomatolog Ernst Pfenning. Za automobil je platio 850 dolara, a ta naizgled obična poslovna transakcija pokazala se kao početak priče o kompaniji koja će u sljedećim desetljećima potpuno promijeniti način na koji se automobili proizvode, prodaju i koriste.
Ford Motor Company tada je bio tek osnovana tvrtka. Henry Ford i skupina investitora osnovali su kompaniju 16. lipnja 1903. godine u Detroitu, nešto više od mjesec dana prije prve prodaje. Početni kapital iznosio je 28.000 dolara, a među osnivačima je bilo ukupno 12 investitora koji su odlučili podržati Fordovu ideju o proizvodnji automobila.
Početak nije bio siguran ni jednostavan. Automobilska industrija početkom 20. stoljeća još se nalazila u ranoj fazi razvoja, a samo u Sjedinjenim Američkim Državama pojavljivali su se brojni proizvođači koji su pokušavali pronaći svoje mjesto na novom tržištu. Mnoge od tih kompanija postojale su samo nekoliko godina prije nego što su nestale.
Možda će vas zanimati
Ni Henry Ford nije bio nepoznat s poslovnim neuspjehom. Prije osnivanja Ford Motor Companyja već je sudjelovao u automobilskim projektima koji nisu završili onako kako je zamišljao. Njegova prva kompanija, Detroit Automobile Company, osnovana 1899. godine, nije uspjela ostvariti očekivani uspjeh. Ford nije bio zadovoljan kvalitetom i cijenom proizvedenih automobila, a tvrtka je nakon relativno kratkog vremena prestala poslovati.
Ipak, nije odustao od ideje da automobil može postati nešto više od skupog stroja namijenjenog bogatim kupcima i zaljubljenicima u novu tehnologiju. U vrijeme kada su konjske zaprege još uvijek dominirale ulicama, Ford je vjerovao da se automobil može proizvoditi jednostavnije, brže i jeftinije te tako postati dostupan mnogo većem broju ljudi.
Prvi automobil nove kompanije bio je Model A. U usporedbi s današnjim automobilima bio je izrazito jednostavan, ali početkom 20. stoljeća predstavljao je modernu tehnologiju. Pokretao ga je dvocilindrični benzinski motor, a vozilo je bilo lagano, otvoreno i svojim izgledom još uvijek podsjećalo na kočiju bez konja.
Osnovna cijena iznosila je 750 dolara, dok je prvi kupac Ernst Pfenning za svoj primjerak platio 850 dolara. Automobil je mogao biti opremljen dodatnom stražnjom klupom i drugim opcijama koje su povećavale njegovu cijenu. Pfenning je automobil naručio preko Fordova zastupnika u Chicagu i tako postao prvi kupac automobila proizvedenog pod imenom Ford Motor Company.
Vrijednost od 850 dolara tada je predstavljala ozbiljan iznos. Prosječan američki radnik morao bi za takvu kupnju izdvojiti velik dio godišnje zarade, zbog čega automobil još nije bio proizvod koji si je mogla priuštiti prosječna obitelj. Upravo će promjena te činjenice nekoliko godina poslije postati jedan od glavnih razloga Fordova ogromnog uspjeha.
Prva prodaja stigla je u ključnom trenutku za mladu kompaniju. Ford je tek počinjao proizvodnju i trebao je nove narudžbe kako bi mogao nastaviti poslovanje. Prema povijesnim zapisima same kompanije, financijska situacija u tim prvim tjednima bila je vrlo osjetljiva, a nakon početnih troškova na računu je ostalo svega nekoliko stotina dolara.
Nakon prve narudžbe ubrzo su počele stizati nove. Ford je tijekom prve godine poslovanja ostvario dobit, što je bilo iznimno važno u razdoblju kada su brojni novi proizvođači automobila propadali gotovo jednako brzo kao što su se pojavljivali. Kompanija je nastavila razvijati nove modele, označavajući ih slovima abecede, ali Henry Ford još uvijek nije imao automobil koji će ostvariti njegovu glavnu ideju.
Još tema koje vrijedi pročitati
Prekretnica je stigla 1908. godine predstavljanjem Modela T. Fordova zamisao bila je proizvesti automobil koji će biti dovoljno jednostavan i izdržljiv za svakodnevnu uporabu, ali istodobno dovoljno jeftin da ga može kupiti mnogo širi sloj stanovništva.
Model T pokazao se kao ogroman uspjeh. Bio je relativno jednostavan za održavanje, dovoljno robustan za tada često loše američke ceste i prilagođen masovnoj proizvodnji. Potražnja je brzo rasla, a Ford se suočio s novim problemom – kako proizvesti dovoljno automobila da zadovolji sve veći broj kupaca.
Odgovor je pronađen u potpuno drukčijoj organizaciji proizvodnje. Umjesto da skupina radnika sastavlja automobil gotovo od početka do kraja, proizvodni proces podijeljen je na velik broj jednostavnijih i precizno definiranih zadataka. Automobil se tijekom proizvodnje kretao od jednog radnog mjesta prema drugom, dok je svaki radnik obavljao određenu operaciju.
Godine 1913. u Fordovoj tvornici u Highland Parku uvedena je pokretna montažna traka za proizvodnju automobila. Koncept pokretne proizvodnje nije nastao isključivo u Fordu, ali ga je kompanija razvila i primijenila u automobilskoj industriji na razini koja će postati revolucionarna.
Vrijeme potrebno za sastavljanje Modela T dramatično je smanjeno. Proces koji je ranije zahtijevao više od 12 radnih sati postupno je skraćen na približno sat i pol. Ford je zahvaljujući tome mogao proizvoditi znatno više automobila uz niže troškove, a povećanje proizvodnje omogućilo je i postupno smanjivanje cijene.
Upravo je to bio jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti moderne industrije. Umjesto proizvodnje malog broja skupih proizvoda za bogate kupce, Ford je pokazao da se standardizacijom i masovnom proizvodnjom može stvoriti proizvod dostupan milijunima ljudi.
Model T u početku nije bio jeftin prema današnjem shvaćanju masovne dostupnosti, ali njegova je cijena s povećanjem proizvodnje postupno padala. Automobil koji je 1908. koštao oko 850 dolara tijekom sljedećih godina postajao je sve pristupačniji, a sredinom 1920-ih osnovni modeli mogli su se kupiti za manje od 300 dolara.
Istodobno se mijenjao i odnos prema radnicima. Ford je 1914. izazvao veliku pozornost kada je najavio poznatu dnevnicu od pet dolara za dio svojih radnika, što je bilo znatno više od uobičajenih industrijskih plaća toga vremena. Istodobno je skraćen standardni radni dan s devet na osam sati, čime je kompanija mogla organizirati proizvodnju u tri smjene.
Odluka nije bila donesena samo iz socijalnih razloga. Rad na pokretnoj traci bio je monoton i fizički zahtjevan, a Ford se suočavao s velikom fluktuacijom zaposlenika. Veće plaće pomogle su kompaniji zadržati radnike, povećati produktivnost i osigurati stabilniju proizvodnju.
Fordova industrijska revolucija počela je mijenjati i američko društvo. Automobil više nije bio samo luksuz ili tehnološka zanimljivost. Milijuni ljudi dobili su mogućnost putovati dalje od mjesta u kojem su živjeli i radili, a povećanje broja automobila potaknulo je izgradnju cesta, benzinskih postaja, servisa, motela, restorana i čitavog niza novih industrija.
Promijenili su se i gradovi. Ljudi više nisu morali živjeti neposredno uz svoje radno mjesto, a automobil je postupno omogućio razvoj predgrađa i potpuno novih obrazaca svakodnevnog života. Putovanja koja su nekada zahtijevala sate ili ovisila o željeznici i konjskim zapregama postala su jednostavnija i dostupnija.
Do završetka proizvodnje Modela T 1927. godine proizvedeno je više od 15 milijuna primjeraka. Bio je to jedan od najvećih industrijskih uspjeha svojeg vremena i automobil koji je desetljećima držao rekord među najprodavanijim modelima u povijesti.
Fordov utjecaj nije ostao ograničen samo na automobile. Način organizacije proizvodnje koji je kompanija usavršila počeo se primjenjivati u brojnim drugim industrijama. Standardizirani dijelovi, specijalizacija radnika, velika proizvodnja i smanjivanje cijene po jedinici proizvoda postali su temelj moderne masovne industrije.
Taj je sustav s vremenom dobio i vlastiti naziv – fordizam. Pojam se nije odnosio samo na pokretnu proizvodnu traku, nego na širi gospodarski model u kojem masovna proizvodnja relativno jeftine robe omogućuje i masovnu potrošnju.
Henry Ford pritom nije bio bez kontroverzi. Njegovi politički i društveni stavovi, uključujući otvoreni antisemitizam koji je promovirao kroz publikacije povezane s njim, ostali su jedan od najmračnijih dijelova njegova nasljeđa. Zbog toga se njegov povijesni utjecaj na industriju mora odvojiti od glorificiranja njegove osobe.
Ipak, kada je riječ o načinu proizvodnje automobila i razvoju masovne industrije, utjecaj Ford Motor Companyja teško je precijeniti. Metode koje je kompanija usavršavala početkom 20. stoljeća postale su temelj za proizvodnju milijuna automobila i utjecale na tvornice diljem svijeta.
Posebno je zanimljivo koliko su skromni bili počeci kompanije koja će kasnije postati jedan od najvećih proizvođača automobila na svijetu. Kada je Ernst Pfenning 23. srpnja 1903. kupio svoj Model A, Ford Motor Company postojao je tek nešto više od mjesec dana.
Nitko tada nije mogao znati da će samo pet godina poslije stići Model T, da će se u sljedeća dva desetljeća proizvoditi u milijunima primjeraka i da će ime Ford postati poznato gotovo u cijelom svijetu.
Od prvog Modela A, preko Modela T i pokretne proizvodne trake, Ford je sudjelovao u transformaciji automobila iz luksuznog proizvoda u jedno od najvažnijih prijevoznih sredstava modernog društva. Ta promjena utjecala je na gospodarstvo, izgled gradova, način rada, putovanja i svakodnevni život milijuna ljudi.
Sve je počelo jednom zabilježenom prodajom 23. srpnja 1903. godine. Čikaški stomatolog platio je 850 dolara za automobil nove i još gotovo nepoznate kompanije, ne sluteći da će njegovo ime više od stoljeća poslije ostati zapisano kao ime prvog kupca Forda.
Danas, 123 godine poslije, Ford je jedno od najpoznatijih imena automobilske industrije, a kompanija je tijekom svoje povijesti proizvela stotine milijuna vozila. Od skromnog Modela A do današnjih automobila i električnih vozila proteže se više od stoljeća tehnološkog razvoja, no 23. srpnja ostao je datum kada je cijela priča zapravo dobila svog prvog kupca.
