Mars je već desetljećima glavni kandidat za mjesto na kojem bi čovječanstvo jednog dana moglo osnovati prvu trajnu koloniju izvan Zemlje. Svemirske agencije šalju ondje sonde i rovere, razvijaju tehnologije za buduće ljudske misije, a ideja o prvim ljudima na Crvenom planetu odavno više nije rezervirana samo za znanstvenu fantastiku.
No postoji ogromna razlika između života unutar posebno izgrađene baze i izlaska na površinu Marsa bez svemirskog odijela. Kada bi se čovjek iznenada našao na otvorenoj površini Crvenog planeta bez ikakve zaštite, ne bi imao vremena za scenarije kakve često gledamo u filmovima. Najvažnije bi se događalo u svega nekoliko sekundi.
Prvi problem bila bi atmosfera. Marsova atmosfera sastoji se najvećim dijelom od ugljikova dioksida, dok kisika ima tek u tragovima. Čovjek ondje jednostavno nema dovoljno kisika koji bi mogao udahnuti i tako održavati normalan rad mozga i drugih organa.
Možda će vas zanimati
Još veći problem predstavlja iznimno nizak atmosferski tlak. Tlak na površini Marsa u prosjeku je manji od jedan posto onoga na razini mora na Zemlji, zbog čega je okoliš za nezaštićeno ljudsko tijelo izrazito opasan.
Suprotno onome što se često prikazuje u filmovima, čovjek ne bi eksplodirao. Koža i tjelesna tkiva dovoljno su čvrsti da zadrže tijelo na okupu, ali bi nagli pad tlaka izazvao niz ozbiljnih problema.
Pri tako niskom tlaku može doći do pojave poznate kao ebulizam, pri kojoj voda u nezaštićenim tjelesnim tekućinama i vlažnim tkivima počinje prelaziti u paru. To ne znači da bi čovjekova krv jednostavno „proključala“, kako se ponekad tvrdi, jer se ona nalazi pod tlakom unutar krvožilnog sustava.
Posebno opasno bilo bi zadržati dah. Zrak zarobljen u plućima širio bi se zbog naglog pada vanjskog tlaka i mogao bi ozbiljno oštetiti plućno tkivo. Upravo zato postupci u slučaju nagle dekompresije imaju presudnu važnost u svemirskim misijama.
No vremena za reakciju bilo bi vrlo malo.
Bez kisika koji bi dolazio do mozga sposobnost normalnog razmišljanja i koordinacije brzo bi nestajala. Procjene temeljene na iskustvima s izlaganjem vrlo niskom tlaku pokazuju da bi korisna svijest mogla trajati svega desetak sekundi.
Jedan stvarni NASA-in incident pokazuje koliko se brzo sve može dogoditi. Tijekom testiranja u vakuumskoj komori 1965. godine došlo je do problema sa svemirskim odijelom jednog ispitanika. Ostao je svjestan približno 14 sekundi, a njegovo posljednje sjećanje prije gubitka svijesti bilo je neobičan osjećaj vode na jeziku koja je zbog vrlo niskog tlaka počela isparavati.
Još tema koje vrijedi pročitati
Zbog toga filmski prizor u kojem osoba bez kacige nekoliko minuta trči preko površine Marsa prema sigurnosti nije realističan. Nakon desetak sekundi mogla bi izgubiti sposobnost da sama učini bilo što kako bi se spasila.
Zanimljivo je da ekstremna hladnoća vjerojatno ne bi bila ono što bi je prvo ugrozilo.
Prosječna temperatura na Marsu kreće se oko minus 60 stupnjeva Celzija, uz ogromne razlike između pojedinih područja, godišnjih doba te dana i noći. U najhladnijim uvjetima temperature se mogu spustiti daleko ispod minus 100 stupnjeva.
Ipak, čovjek se ne bi trenutačno pretvorio u komad leda. Marsova atmosfera iznimno je rijetka pa ne odvodi toplinu s tijela na isti način kao gusti hladni zrak na Zemlji. Nedostatak kisika i ekstremno nizak tlak predstavljali bi mnogo neposredniju opasnost.
Ako bi osoba vrlo brzo bila vraćena u sigurno okruženje s odgovarajućim tlakom i kisikom, postojala bi mogućnost preživljavanja kratkog izlaganja. Svaka dodatna sekunda, međutim, dramatično bi smanjivala šanse za oporavak, a nakon nekoliko minuta bez kisika rizik od teškog i nepovratnog oštećenja mozga postao bi izrazito velik.
Zato nije moguće odrediti jednu preciznu brojku nakon koje bi čovjek na Marsu sigurno umro. Ishod bi ovisio o zdravstvenom stanju, načinu na koji je došlo do gubitka tlaka i, prije svega, brzini spašavanja. Bez pomoći, preživljavanje bi se ipak mjerilo minutama, dok bi vrijeme tijekom kojeg bi osoba mogla svjesno pokušati spasiti samu sebe bilo mnogo kraće.
Mars krije i druge opasnosti koje tijekom prvih nekoliko minuta ne bi bile presudne, ali predstavljaju velik problem za buduće stanovnike.
Jedna od njih je svemirsko zračenje. Mars nema zaštitu usporedivu sa Zemljinom gustom atmosferom i globalnim magnetskim poljem, pa bi ljudi tijekom dugotrajnog boravka morali imati posebno zaštićena staništa. Jedno od mogućih rješenja bilo bi graditi objekte djelomično ispod površine ili ih prekriti debelim slojem marsovskog tla.
Problem predstavlja i sitna marsovska prašina koja može prodirati u opremu, dok tlo sadrži perklorate, spojeve koji dodatno otežavaju korištenje lokalnih resursa za uzgoj hrane i dugotrajan život.
Postoji, međutim, jedna stvar koja bi čovjeku na Marsu odmah djelovala neobično – gravitacija.
Marsova gravitacija iznosi samo oko 38 posto Zemljine. Osoba mase 80 kilograma ondje bi imala istu masu, ali bi osjećala težinu približno jednaku onoj koju na Zemlji ima predmet mase oko 30 kilograma. Kretanje i podizanje tereta zato bi izgledali potpuno drukčije.
Fotografije koje šalju roveri mogu lako zavarati. Na njima se vide planine, stijene, ravnice i horizont koji ponekad nevjerojatno podsjećaju na neku pustinju na Zemlji.
Ipak, iza tog poznatog izgleda skriva se okoliš u kojem nezaštićeno ljudsko tijelo praktički ne može funkcionirati.
Kada biste na Marsu skinuli kacigu ili izašli iz baze bez zaštitnog odijela, najvjerojatnije biste imali tek nekoliko sekundi tijekom kojih biste još mogli svjesno reagirati. Gubitak svijesti mogao bi uslijediti nakon desetak do petnaestak sekundi, a bez gotovo trenutačnog spašavanja situacija bi vrlo brzo postala kobna.
Čovječanstvo možda jednog dana doista izgradi naselja na Marsu. No ljudi ondje zapravo neće živjeti u marsovskim uvjetima – morat će oko sebe neprestano stvarati mali, umjetni komadić Zemlje. Bez njega je Crveni planet jedno od mjesta na kojem čovjek ima zastrašujuće malo vremena.
