Zvuči kao ideja iz znanstvenofantastičnog filma: milijunima godina prije pojave čovjeka na Zemlji je možda postojala tehnološki razvijena civilizacija koja je gradila naselja, koristila energiju i mijenjala klimu. Zatim je nestala, a geološki procesi izbrisali su gotovo sve tragove njezina postojanja.
Znanstvenici nemaju dokaze da je takva civilizacija doista postojala. Ipak, astrofizičar Adam Frank sa Sveučilišta Rochester i NASA-in klimatolog Gavin Schmidt postavili su intrigantno pitanje – bismo li je uopće mogli otkriti da je postojala prije više desetaka milijuna godina?
Njihov razgovor započeo je 2017. godine, kada je Frank istraživao mogu li tehnološki razvijene civilizacije na drugim planetima svojim razvojem izazvati klimatske promjene. Schmidt ga je tada upitao kako može biti siguran da se nešto slično već nije dogodilo na Zemlji. Iz tog pitanja nastao je znanstveni rad objavljen 2018. godine pod nazivom „Silurska hipoteza“. Naziv je preuzet od izmišljene drevne vrste inteligentnih gmazova iz britanske serije „Doctor Who“.
Hipoteza ne tvrdi da su prije ljudi postojali inteligentni dinosauri, drevni strojevi ili skriveni gradovi. Riječ je o misaonom eksperimentu kojim znanstvenici pokušavaju utvrditi kakve bi tragove industrijska civilizacija ostavila u geološkim slojevima i koliko bi ih dugo bilo moguće prepoznati.
Problem je u tome što se Zemljina površina neprestano mijenja. Tektonske ploče pomiču kontinente, vulkani prekrivaju stare slojeve, rijeke i vjetar odnose tlo, a oceanska kora postupno se uvlači u unutrašnjost planeta. Veliki dio površine starije od nekoliko milijuna godina više nije izravno dostupan istraživačima.
Frank i Schmidt procijenili su da bi mogućnost pronalaska zgrada, alata ili fosiliziranih ostataka civilizacije starije od oko četiri milijuna godina bila vrlo mala. Gradovi danas zauzimaju manje od jedan posto Zemljine površine, dok se samo malen dio živih organizama ikada pretvori u fosile. Iako su dinosauri Zemljom hodali oko 180 milijuna godina, pronađeno je tek nekoliko tisuća približno cjelovitih fosilnih kostura.
Zbog toga znanstvenici smatraju da bi važniji od zgrada i predmeta bili kemijski tragovi. Industrijska civilizacija mogla bi ostaviti naglu promjenu udjela ugljikovih izotopa, povećanu koncentraciju teških metala, ostatke umjetnih kemikalija, radioaktivne elemente ili promjene povezane s masovnim korištenjem gnojiva i fosilnih goriva.
U dalekoj budućnosti tragovi današnjeg čovječanstva mogli bi se prepoznati po plastici, spojevima koji se vrlo sporo razgrađuju, metalima iz elektroničkih uređaja i naglom povećanju količine ugljikova dioksida. Međutim, dio tih znakova mogao bi nalikovati posljedicama velikih vulkanskih erupcija ili drugih prirodnih klimatskih poremećaja.
Jedan od primjera je paleocensko-eocenski toplinski maksimum prije približno 55 milijuna godina, kada su se temperature naglo povećale, a u atmosferu je dospjela golema količina ugljika. Znanstvenici smatraju da su najvjerojatniji uzroci prirodni, poput snažne vulkanske aktivnosti ili oslobađanja metana, ali točan slijed događaja još nije potpuno razjašnjen.
Geolog i paleontolog Jan Zalasiewicz smatra da bi civilizacija slična današnjoj ipak ostavila dovoljno prepoznatljivih tragova. Proizvodnja plastike, taljenje metala, izgradnja gradova i stvaranje golemih količina otpada, prema njegovu mišljenju, bili bi vidljivi u budućim geološkim slojevima. Zbog toga smatra da je moguće isključiti postojanje ranije industrijske civilizacije koja bi bila jednako velika i energetski zahtjevna kao današnja.
Još tema koje vrijedi pročitati
Ni autori silurske hipoteze ne vjeruju da je napredna civilizacija postojala prije ljudi. Njihova je poruka prije svega upozorenje koliko je geološki zapis nepotpun i koliko kratko razdoblje ljudska industrijska civilizacija zauzima u povijesti planeta.
Pitanje zato nije samo jesmo li prvi. Silurska hipoteza otvara i mnogo neugodnije pitanje – mogu li tehnološke civilizacije naučiti živjeti održivo ili svojim razvojem neizbježno izazivaju promjene koje na kraju ugrožavaju njihov opstanak.
