Još od 1950-ih godina, kada je prvi put znanstveno potvrđena povezanost prehrane, kolesterola i srčanih bolesti, rutinski krvni nalazi postali su temelj preventivnih pregleda. Desetljećima se upravo kolesterol smatrao ključnim pokazateljem rizika, no sve veći broj istraživanja posljednjih dvadesetak godina pokazuje da ta slika nije potpuna. U središte pozornosti sve češće dolazi C-reaktivni protein, krvni marker koji odražava prisutnost tihe kronične upale u organizmu i koji se danas smatra snažnim prediktorom srčanog i moždanog udara.
Zbog nakupljenih dokaza, American College of Cardiology objavio je preporuke prema kojima se, uz kolesterol, sve češće preporučuje i mjerenje razine C-reaktivnog proteina u procjeni kardiovaskularnog rizika. Time se dodatno potvrđuje pomak u suvremenoj kardiologiji, koja se sve više udaljava od jednostavnog gledanja jedne brojke i usmjerava prema razumijevanju složenih bioloških procesa u pozadini bolesti srca.
C-reaktivni protein proizvodi se u jetri kao odgovor na upalne procese u tijelu. Njegova se razina povisuje kod infekcija, oštećenja tkiva i autoimunih bolesti, ali i kod metaboličkih poremećaja poput pretilosti i dijabetesa. Upravo zato CRP se smatra pokazateljem aktivacije imunološkog sustava i svojevrsnim „termometrom“ upale u organizmu. Posebna vrijednost ovog markera jest u tome što se lako mjeri jednostavnom krvnom pretragom, dostupnom u gotovo svakoj liječničkoj ordinaciji.
Možda će vas zanimati
U kontekstu kardiovaskularnog rizika sve se češće koristi visokoosjetljivi C-reaktivni protein, poznat kao hs-CRP, koji može detektirati i vrlo niske, kronične razine upale. Vrijednosti se izražavaju u miligramima po litri, a niže koncentracije povezuju se s manjim rizikom, dok više vrijednosti upućuju na povećanu vjerojatnost srčanih i moždanih događaja. Budući da razina CRP-a može varirati iz dana u dan, procjena rizika ne bi se trebala temeljiti na jednom nalazu. Stručnjaci iz Mayo Clinic ističu da je pouzdanije učiniti dva mjerenja u razmaku od otprilike dva tjedna, u razdoblju bez akutne infekcije, te uzeti prosječnu vrijednost. Posebno se naglašava da vrijednosti iznad približno 3 mg/L upućuju na visok kardiovaskularni rizik, čak i kod osoba čiji su kolesterol i krvni tlak uredni.
Za razliku od kolesterola, C-reaktivni protein ne sudjeluje izravno u stvaranju aterosklerotskog plaka, ali vrlo precizno odražava procese koji do njega dovode. Upala ima ključnu ulogu u svim fazama razvoja ateroskleroze. Kada dođe do oštećenja krvne žile, primjerice zbog povišenog šećera u krvi, pušenja ili visokog krvnog tlaka, imunološke stanice reagiraju na to mjesto i „gutaju“ čestice kolesterola koje normalno cirkuliraju u krvi. Tako nastaje masni plak koji se zadržava u stijenci žile i može se razvijati desetljećima bez ikakvih simptoma. Opasnost nastaje u trenutku kada upalni procesi destabiliziraju zaštitni sloj plaka, što može dovesti do njegova puknuća i stvaranja ugruška, a posljedično i do srčanog ili moždanog udara.
Brojne studije pokazale su da je C-reaktivni protein u nekim slučajevima snažniji prediktor kardiovaskularnih događaja od LDL-kolesterola, takozvanog „lošeg“ kolesterola, te da se po prognostičkoj vrijednosti može usporediti s povišenim krvnim tlakom. To ne znači da kolesterol gubi na važnosti, već da sam po sebi ne daje potpunu sliku. Dvije osobe s istom razinom LDL-a mogu imati znatno različit rizik, ovisno o razini kronične upale u organizmu.
U Hrvatskoj je mjerenje C-reaktivnog proteina već godinama dio rutinske laboratorijske dijagnostike i dostupno je u sustavu primarne zdravstvene zaštite. Ipak, u praksi se CRP najčešće koristi kao pokazatelj akutne upale ili infekcije, dok se rijetko primjenjuje u procjeni kardiovaskularnog rizika kod osoba bez očitih simptoma. Dodatni problem predstavlja činjenica da se standardno mjeri obični CRP, koji je manje osjetljiv za detekciju tihe, kronične upale povezane s aterosklerozom. Upravo zato međunarodne smjernice sve češće naglašavaju važnost hs-CRP-a u preventivnim pregledima.
Prema mišljenju dijela hrvatskih kardiologa i internista, šira primjena hs-CRP-a mogla bi omogućiti ranije prepoznavanje osoba s povišenim rizikom, osobito onih koje imaju uredne ili granične vrijednosti kolesterola, ali su izložene drugim čimbenicima poput pretilosti, sjedilačkog načina života i kroničnog stresa. Epidemiološki podaci pritom upozoravaju da više od polovice odraslih osoba u razvijenim zemljama ima povišene razine CRP-a, što upućuje na raširenu prisutnost kronične upale povezane s modernim načinom života.
Za razliku od genetskih čimbenika, na razinu C-reaktivnog proteina snažno utječu prehrana i životne navike. Prehrana bogata dijetalnim vlaknima, maslinovim uljem, bobičastim voćem, orašastim plodovima i sjemenkama, kao i redovita tjelesna aktivnost, gubitak viška kilograma i prestanak pušenja, dokazano smanjuju razinu kronične upale. Uz CRP, sve se češće spominju i drugi markeri poput apolipoproteina B, koji preciznije odražava broj aterogenih čestica kolesterola, te lipoproteina(a), čija je razina genetski određena i preporučuje se mjeriti barem jednom u životu.
Sve navedeno upućuje na zaključak da je prevencija kardiovaskularnih bolesti danas znatno složenija nego prije. Kolesterol ostaje važan, ali više nije dovoljan sam za sebe. Uloga upale, koju jasno pokazuje C-reaktivni protein, sve se teže može ignorirati u procjeni stvarnog rizika za srce i krvne žile.
