Tijekom vrućih ljetnih dana vlasnici mogu primijetiti da pas jede sporije, ostavlja dio obroka ili pokazuje manje zanimanja za hranu. Promjena rutine, manja tjelesna aktivnost i visoka temperatura mogu utjecati na ponašanje, ali odbijanje hrane ne bi trebalo automatski pripisati vrućini.
Jedan propušten obrok kod odraslog psa koji je i dalje vedar, pije vodu, normalno mokri i nema druge simptome ne mora odmah značiti ozbiljnu bolest. Psa ipak treba pažljivo promatrati, posebno ako inače nikada ne odbija hranu.
Gubitak apetita može imati mnogo uzroka. Pas možda osjeća mučninu ili bol, ima problem sa zubima, desnima ili gutanjem, pojeo je nešto neprimjereno ili pati od infekcije, probavne bolesti ili drugog zdravstvenog problema. VCA upozorava da smanjeni apetit treba shvatiti ozbiljno jer može biti vanjski znak bolesti, a ponekad pas želi jesti, ali ne može normalno žvakati ili progutati hranu.
Možda će vas zanimati
Vlasnik može obratiti pozornost na ponašanje oko zdjelice. Ako pas priđe hrani, pokuša uzeti zalogaj pa ga ispusti, žvače samo jednom stranom, cvili, slini ili se povlači, uzrok može biti bol u ustima, oštećen zub ili problem s čeljusti i gutanjem. Takvo ponašanje nije obična ljetna izbirljivost i treba ga prijaviti veterinaru.
Treba provjeriti i dobiva li pas između obroka mnogo poslastica, ostataka sa stola ili hrane od drugih ukućana. Pas koji odbija svoju uobičajenu hranu, ali rado jede meso, sir i poslastice možda nije potpuno izgubio apetit. Ipak, iznenadna promjena ponašanja i izbirljivost kod psa koji je prije redovito jeo mogu također biti prvi znak problema.
Hranu tijekom ljeta ne treba satima ostavljati na toplom, osobito ako je riječ o mokroj hrani ili obroku koji sadrži svježe meso. Ponudite uobičajeni obrok u hladnijem dijelu dana, primjerice rano ujutro ili navečer, i nakon razumnog vremena uklonite ono što pas nije pojeo. Stalno mijenjanje hrane i nuđenje sve ukusnijih zamjena može prikriti trajanje problema i dodatno poremetiti probavu.
Svježa voda mora biti stalno dostupna. Ako pas odbija hranu, ali i dalje normalno pije, to je povoljnije nego kada odbija i vodu. Smanjeno pijenje, nemogućnost zadržavanja vode ili znakovi dehidracije razlog su za brži razgovor s veterinarom.
Posebno je opasno kada se gubitak apetita pojavi zajedno sa znakovima pregrijavanja. Pretjerano i ubrzano dahtanje, obilno slinjenje, izrazita slabost, nesiguran hod, povraćanje, proljev, kolaps te jako crvene ili ljubičaste desni mogu upućivati na toplinski udar. Riječ je o hitnom stanju koje može biti smrtonosno i zahtijeva neposrednu veterinarsku pomoć.
Kod sumnje na toplinski udar psa treba odmah maknuti izravno sa sunca, početi hladiti hladnom do mlakom vodom iz slavine i krenuti veterinaru. Ne treba ga zatvarati u mokre ručnike koji se zagrijavaju niti pokušavati naglo ohladiti ledenom vodom. Blue Cross posebno upozorava da se psu s toplinskim udarom ne daje led umjesto odgovarajućeg hlađenja i hitnog pregleda.
Veterinaru se treba odmah javiti i ako pas uz odbijanje hrane opetovano povraća, ima krv u povraćenom sadržaju ili stolici, teško diše, ne može stajati, djeluje dezorijentirano, ima izrazito napuhan ili bolan trbuh, bezuspješno pokušava povratiti ili postoji sumnja da je progutao otrov, lijek, kost, igračku ili drugi strani predmet.
Još tema koje vrijedi pročitati
Iznenadno povećano pijenje i mokrenje također je važan podatak. Gubitak apetita uz jaku žeđ, mršavljenje, slabost ili promjene mokrenja može se pojaviti kod različitih bolesti i ne treba ga pripisivati samo vrućini.
Ako odrasli pas nije pojeo ništa dulje od 24 sata, treba se javiti veterinaru čak i kada nema dramatične simptome. PDSA preporučuje brz veterinarski pregled ako pas nije jeo više od jednog dana jer dugotrajnije odbijanje hrane može biti posljedica boli ili bolesti koja izvana još nije očita.
Kod štenaca, vrlo malih pasa, starijih životinja, gravidnih kuja te pasa s dijabetesom, bolestima bubrega, jetre ili drugim kroničnim stanjima ne treba čekati puna 24 sata bez stručnog savjeta. Oni mogu brže razviti komplikacije, a promjena apetita može utjecati i na raspored terapije. Lijekove, posebno inzulin, ne treba samoinicijativno davati, preskakati ili prilagođavati bez upute veterinara.
Ne treba psu davati ljudske lijekove protiv mučnine, bolova ili temperature. Neki uobičajeni lijekovi za ljude mogu biti izrazito opasni za pse. Također ga ne treba prisilno hraniti ako povraća, ima napuhan trbuh ili postoji mogućnost da je progutao strani predmet.
Tijekom ljeta manji interes za jedan obrok kod inače zdravog i raspoloženog psa može biti prolazna pojava. Granica između bezazlene promjene i zdravstvenog problema nalazi se u trajanju i drugim simptomima. Pas koji pije, normalno se ponaša i poslije pojede sljedeći obrok vjerojatno ne zahtijeva hitnu intervenciju. Pas koji ne jede cijeli dan, djeluje slabo, povraća ili pokazuje znakove pregrijavanja treba veterinarsku procjenu, a kod sumnje na toplinski udar pomoć je potrebna odmah.
