Tikvice imaju nezgodnu naviku da se u vrtu pojave sve odjednom. Jednoga dana berete nekoliko mladih plodova, a već sljedećeg ispod velikih listova pronađete tikvicu koja izgleda kao da je ondje rasla tjednima. Kada svaka biljka počne redovito davati nove plodove, hladnjak se brzo napuni.
U sličnoj se situaciji našla Carolyn Malcoun, urednička direktorica komercijalnog kulinarskog portala EatingWell. U jednom je vikendu iz vlastitog vrta ubrala 20 funti, odnosno nešto više od devet kilograma tikvica.
U tekstu objavljenom na EatingWellu opisala je kako ih je iskoristila za popečke sa začinskim biljem i feta sirom, čokoladni kruh te jednostavan prilog s parmezanom. Popečci su bili posebno praktični jer je za jednu pripremu potrošila gotovo kilogram tikvica, a dio je mogla sačuvati za sljedeći dan.
Možda će vas zanimati
Tikvice su zahvalna namirnica upravo zato što nemaju dominantan okus. Mogu završiti u slanim popečcima, piti, umaku za tjesteninu, prilogu uz meso, ali i u slatkim kolačima. Problem je jedino njihov visok udio vode, zbog kojeg pojedina jela mogu postati mekana ili gnjecava ako se tikvice prije pripreme ne ocijede.
Mlade tikvice tanke kore mogu se koristiti cijele i uglavnom ih nije potrebno guliti. Kod vrlo velikih primjeraka kora ponekad postane tvrđa, a sredina puna velikih sjemenki i spužvastog mesa. Takve tikvice najbolje je prepoloviti, žlicom ukloniti mekani središnji dio, a čvrsto meso naribati ili narezati.
Prva ideja za potrošnju veće količine su popečci od tikvica i sira. Za veliku zdjelu popečaka potrebno je oko 800 grama naribanih tikvica, dva jaja, 150 grama feta sira ili nekog drugog slanijeg sira, četiri do pet žlica brašna ili krušnih mrvica, malo češnjaka te peršin, kopar ili bosiljak.
Naribane tikvice treba posoliti i ostaviti približno 15 minuta. Nakon toga rukama ili kroz čistu kuhinjsku krpu treba istisnuti što više vode. Ovaj korak ne bi trebalo preskakati jer će smjesa u suprotnom biti rijetka, a popečci će se raspadati.
Ocijeđenim tikvicama dodaju se jaja, izmrvljeni sir, začinsko bilje i onoliko brašna koliko je potrebno da se dobije smjesa koja zadržava oblik. Popečci se mogu pržiti u tankom sloju ulja nekoliko minuta sa svake strane ili peći u pećnici na 200 stupnjeva dok ne postanu rumeni. Odlični su uz umak od jogurta i češnjaka, a mogu se jesti topli ili hladni.
Druga ideja je domaća pita od tikvica i svježeg sira, u kojoj se može sakriti cijeli kilogram uroda. Potrebno je oko kilogram naribanih i dobro ocijeđenih tikvica, 500 grama kora za savijače, 300 grama svježeg sira, tri jaja, 150 grama kiselog vrhnja, malo ulja, sol i papar.
Tikvice se pomiješaju sa sirom, jajima i vrhnjem. Kore se mogu slagati u lim i premazivati nadjevom ili puniti i savijati u pojedinačne savijače. Površinu treba lagano premazati uljem, a pita se peče na 190 stupnjeva približno 35 do 40 minuta, dok ne postane hrskava i zlatna.
Još tema koje vrijedi pročitati
Ovaj je recept lako prilagoditi sadržaju hladnjaka. U nadjev se mogu dodati feta sir, ribani tvrdi sir, mladi luk, češnjak ili nasjeckano začinsko bilje. Ako su tikvice jako vodene, bolje ih je ostaviti da se cijede malo dulje kako donje kore ne bi ostale mokre.
Treća mogućnost posebno iznenađuje one koji tikvice povezuju isključivo sa slanim jelima. Naribana tikvica u čokoladnom kolaču gotovo se ne osjeti, ali tijestu daje mekoću i pomaže mu da ostane sočno i sljedećeg dana.
Za jedan kalup za kruh potrebno je oko 300 grama naribane tikvice, dva jaja, 150 grama šećera, 100 mililitara ulja, 200 grama brašna, 40 grama kakaa, žličica praška za pecivo i prstohvat soli. Po želji se mogu dodati komadići tamne čokolade, orasi ili malo cimeta.
Jaja se izmiješaju sa šećerom i uljem, a zatim se dodaju tikvice. U drugoj zdjeli spoje se brašno, kakao, prašak za pecivo i sol pa se suhi sastojci kratko umiješaju u mokre. Nije potrebno dugo miješati jer tijesto može postati teško.
Smjesa se peče u podmazanom duguljastom kalupu na 175 stupnjeva približno 50 do 60 minuta. Vrijeme ovisi o dubini kalupa i količini vode u tikvicama pa je sredinu najbolje provjeriti drvenim štapićem. Ista se smjesa može rasporediti u kalupe za muffine, čime se skraćuje vrijeme pečenja, a ohlađeni muffini mogu se zamrznuti.
Četvrti recept najjednostavniji je način da se odjednom pripremi velik lim tikvica. Oko kilogram manjih tikvica treba narezati na deblje kolutiće ili polumjesece, začiniti maslinovim uljem, češnjakom, solju, paprom i mediteranskim začinskim biljem te rasporediti u jednom sloju.
Tikvice se peku na približno 220 stupnjeva, najbolje na dva velika lima kako ne bi bile nagurane. Ako ih se stavi previše u malu posudu, pustit će vodu i kuhati se u vlastitom soku umjesto da se zapeku.
Nakon otprilike 15 minuta treba ih promiješati, posuti naribanim parmezanom ili drugim tvrdim sirom i vratiti u pećnicu dok rubovi ne postanu rumeni. Tako pripremljene mogu se poslužiti uz piletinu, ribu i meso s roštilja, dodati kuhanoj tjestenini ili staviti u hladnu salatu.
Peta ideja prikladna je za vrlo velike tikvice koje više nisu idealne za pečenje na roštilju. Od njih se može napraviti gusti umak za tjesteninu koji se dijeli u porcije i sprema u zamrzivač.
Za veću količinu umaka potrebno je oko kilogram i pol očišćenih tikvica, dvije glavice luka, nekoliko režnjeva češnjaka, oko 500 grama rajčice ili pasirane rajčice, maslinovo ulje te sol, papar i začinsko bilje.
Luk se kratko pirja na ulju, a zatim se dodaju češnjak i tikvice narezane na kockice. Kada tikvice omekšaju i dio njihove vode ispari, dodaje se rajčica. Umak treba lagano kuhati dok se povrće ne počne raspadati i smjesa se ne zgusne.
Može ostati s komadićima povrća ili se usitniti štapnim mikserom. Takav umak poslije se može upotrijebiti za tjesteninu, lazanje, rižu, složence ili kao osnova za juhu. Prije zamrzavanja potrebno ga je ohladiti i rasporediti u manje, jasno označene posude.
Ako nakon svih pet recepata još ostane tikvica, mogu se zamrznuti i bez prethodnog kuhanja. Najpraktičnije ih je naribati, lagano ocijediti i rasporediti u vrećice u količinama potrebnima za jednu pitu, popečke ili kolač. Nakon odmrzavanja bit će mekše i pustit će dodatnu vodu, ali to nije problem za jela u kojima se ionako koriste naribane.
Kolutići odmrznutih tikvica neće imati jednaku čvrstoću kao svježi, zbog čega ih je bolje sačuvati za juhe, variva i umake nego za pečenje na roštilju. Na vrećicu je korisno napisati težinu jer će tako kasnije biti lakše pratiti recept.
Velika ljetna berba zato ne mora završiti u otpadu. Kilogram tikvica može nestati u piti, gotovo jednaka količina u popečcima, a najveći i najmanje privlačni plodovi mogu se pretvoriti u umak ili sočan čokoladni kolač. Uz malo planiranja, dio uroda može se pojesti odmah, a dio sačuvati za dane kada će prepun vrt već početi nedostajati.
