Za velik broj umirovljenika u Hrvatskoj mjesec ne počinje planovima, nego računicom. Najprije se odvoje novci za režije, zatim za lijekove i liječničke potrebe, a tek nakon toga gleda se koliko ostaje za hranu, prijevoz i sve ono što bi trebalo činiti normalan svakodnevni život.
Iako se o mirovinama najčešće govori kroz prosječne iznose, stvarnost mnogih starijih građana puno je teža od statistike. Posebno to osjećaju umirovljenici koji žive sami, imaju kronične bolesti ili im je potrebna redovita terapija. Za njih lijekovi nisu povremeni trošak, nego stalna mjesečna stavka koja se ne može odgoditi.
Mnogi stariji ljudi uzimaju terapiju za tlak, srce, šećernu bolest, štitnjaču, bolove, osteoporozu, probavu ili druge kronične bolesti. Dio lijekova pokriva zdravstveni sustav, ali doplate, dodaci prehrani, vitamini, kreme, kapi, pomagala i pregledi često ostaju na teret samih pacijenata. Kada se sve zbroji, taj iznos za osobe s malim mirovinama može značiti ozbiljan udar na kućni budžet.
Možda će vas zanimati
Problem je posebno izražen kod umirovljenika s najnižim mirovinama. Ako netko mjesečno prima nekoliko stotina eura, svaki dodatni trošak postaje pitanje odricanja. Jedan mjesec to može biti skuplji lijek, drugi mjesec pregled, treći mjesec popravak zuba, naočale ili pomagalo. Za ljude koji nemaju dodatnu zaradu ni pomoć obitelji, takvi izdaci često znače da se mora štedjeti na hrani, grijanju ili drugim osnovnim potrebama.
Sindikati su uoči Praznika rada upozorili da velik broj hrvatskih umirovljenika živi s manje od 617 eura mjesečno. U takvim okolnostima svaka stavka postaje važna, a lijekovi su među onima koje se ne može jednostavno preskočiti. Račun za struju možda se može rastegnuti nekoliko dana, kupnja odjeće može čekati, ali terapija za kroničnu bolest ne bi smjela biti pitanje izbora.
Upravo zato trošak lijekova i zdravstvenih potreba pokazuje koliko je teško govoriti o dostojanstvenoj starosti samo kroz visinu mirovine. Umirovljeniku koji je zdrav i živi u vlastitom domu isti iznos može značiti jedno, dok osobi koja je bolesna, sama i ovisna o redovitoj terapiji znači nešto sasvim drugo.
Starost u Hrvatskoj za mnoge se tako pretvorila u stalno vaganje prioriteta. Platiti sve režije ili kupiti sve što liječnik preporučuje? Uzeti kvalitetniju hranu ili štedjeti za lijekove? Otići na pregled privatno jer se na termin dugo čeka ili čekati i riskirati pogoršanje stanja? To su pitanja s kojima se dio umirovljenika suočava gotovo svakog mjeseca.
Pritom se često zaboravlja da su upravo današnji umirovljenici ljudi koji su desetljećima radili, uplaćivali doprinose i gradili sustav. Mnogi od njih nisu očekivali luksuz, ali jesu očekivali sigurnost. Danas, međutim, dio njih starost provodi u strahu od novog računa, novog poskupljenja ili nove terapije koju će morati doplatiti.
Trošak lijekova zato nije samo zdravstveno pitanje. To je i socijalno pitanje, pitanje dostojanstva i pokazatelj koliko mirovinski sustav doista štiti one koji su iz radnog vijeka izašli bez velikih ušteđevina, dodatnih prihoda ili obiteljske pomoći.
Dok se raspravlja o rastu mirovina, usklađivanjima i dodacima, mnogi umirovljenici imaju puno jednostavnije pitanje: hoće li im nakon režija i lijekova ostati dovoljno za normalan život? Za sve veći broj starijih građana upravo je to najvažnija računica svakog mjeseca.
