Hobotnica je jedna od najneobičnijih životinja na našem planetu. Na prvi pogled djeluje poput običnog stanovnika mora s osam krakova, no njezino tijelo krije niz osobina koje izgledaju kao da pripadaju nekom izvanzemaljskom biću. Ima tri srca, plavu krv, iznimno razvijen živčani sustav i inteligenciju koja već desetljećima fascinira znanstvenike. Upravo zbog tih karakteristika hobotnica se smatra jednom od najsloženijih beskralježnjačkih životinja na Zemlji.
Za razliku od ljudi i većine drugih životinja koje imaju samo jedno srce, hobotnica ih ima čak tri. Dva manja srca smještena su uz škrge i njihova je zadaća pumpati krv kroz škrge kako bi se obogatila kisikom iz morske vode. Nakon toga treće, glavno srce šalje krv bogatu kisikom prema mozgu, mišićima i svim ostalim dijelovima tijela. Takav sustav razvijao se milijunima godina i omogućio je hobotnicama učinkovit prijenos kisika u morskom okolišu, gdje ga ima znatno manje nego u zraku.
Zanimljivo je da ovaj neobični krvožilni sustav ima i svoju cijenu. Kada hobotnica pliva mlaznim pogonom izbacujući vodu kroz sifon, glavno srce radi manje učinkovito, zbog čega mišići dobivaju manje kisika. Upravo zato hobotnice ne vole dugo plivati. Umjesto toga većinu vremena polako pužu po morskom dnu koristeći svoje snažne krakove, čime štede energiju.
Možda će vas zanimati
Jednako neobična kao i broj srca jest boja njezine krvi. Dok je ljudska krv crvena zbog hemoglobina, proteina koji sadrži željezo, kod hobotnice kisik prenosi hemocijanin. Taj protein sadrži bakar, a kada se spoji s kisikom poprima plavu boju. Zbog toga krv hobotnice izgleda plavo, što je jedna od njezinih najpoznatijih osobina.
Hemocijanin nije evolucijska slučajnost. Hladna morska voda sadrži manje dostupnog kisika nego zrak, a u velikim dubinama uvjeti postaju još zahtjevniji. U takvom okolišu hemocijanin učinkovitije prenosi kisik nego hemoglobin, pa hobotnice mogu živjeti na mjestima gdje bi mnoge druge životinje teško preživjele.
No možda je još fascinantnija njihova inteligencija. Hobotnice mogu rješavati složene zadatke, učiti iz iskustva, razlikovati ljude, otvarati staklenke sa zavrnutim poklopcima te pamtiti rješenja problema. U laboratorijima su više puta pokazale sposobnost pronalaska izlaza iz labirinata i korištenja različitih predmeta kako bi došle do hrane. Neka istraživanja pokazala su da mogu učiti promatrajući druge hobotnice, što je sposobnost koju posjeduje relativno mali broj životinja.
Njihov živčani sustav potpuno je drukčiji od ljudskog. Dok se kod ljudi gotovo svi neuroni nalaze u mozgu, kod hobotnice se oko dvije trećine neurona nalazi u krakovima. To znači da svaki krak može samostalno obrađivati informacije, istraživati okolinu i izvoditi složene pokrete bez stalnih naredbi iz mozga. Mozak koordinira njihov rad, ali svaki krak ima određenu razinu “samostalnosti”, što hobotnici daje nevjerojatnu spretnost.
Osam krakova prekriveno je stotinama prijanjaljki koje ne služe samo za hvatanje plijena. One mogu osjetiti dodir, prepoznati teksturu, pa čak i razlikovati određene kemijske spojeve. Drugim riječima, hobotnica djelomično “kuša” predmete koje dodiruje svojim krakovima.
Njena sposobnost kamuflaže smatra se jednom od najboljih u životinjskom svijetu. Posebne pigmentne stanice u koži mogu se proširivati i skupljati u djeliću sekunde, mijenjajući boju i uzorak kože. Uz to, hobotnica može promijeniti i teksturu kože pa iz glatke postaje hrapava, nalik stijeni ili koralju. Na taj način gotovo nestaje pred očima grabežljivaca, ali i vlastitog plijena.
Još jedna nevjerojatna osobina jest činjenica da hobotnica nema kostur. Jedini tvrdi dio njezina tijela jest kljun, koji podsjeća na papigin. Zahvaljujući mekom tijelu može se provući kroz svaki otvor koji je dovoljno velik da kroz njega prođe kljun. Upravo zato hobotnice često uspijevaju pobjeći iz akvarija ili pronaći skloništa koja izgledaju premala za njihovu veličinu.
Još tema koje vrijedi pročitati
Kada se osjećaju ugroženo, mogu ispustiti gust oblak tinte koji zbunjuje predatora i omogućuje im bijeg. Ta tinta nije samo vizualna prepreka nego sadrži i kemijske tvari koje mogu privremeno omesti osjetila napadača.
Njihov život, međutim, nije dug. Većina vrsta živi između jedne i dvije godine. Nakon parenja mužjak ubrzo ugiba, dok ženka mjesecima čuva jaja, neprestano ih čisti i prozračuje, često potpuno prestajući jesti. Nakon što se mlade hobotnice izlegu, i ona ugiba. Takav životni ciklus čini svaku generaciju kratkom, ali iznimno važnom za opstanak vrste.
Znanstvenici i danas otkrivaju nove činjenice o hobotnicama. Njihov neobični organizam, tri srca, plava krv, inteligencija i sposobnost prilagodbe pokazuju koliko priroda može biti maštovita. Upravo zato hobotnice već desetljećima služe kao inspiracija biologima, neuroznanstvenicima pa čak i inženjerima koji proučavaju njihovu fleksibilnost i način kretanja kako bi razvili nove robote i tehnologije. Malo koja životinja toliko jasno pokazuje da najveća čuda prirode često dolaze iz svijeta koji se skriva ispod površine mora.
