Sustav mirovinske štednje u Hrvatskoj prolazi kroz stalne promjene, a reforme iz 2024. godine donijele su veću slobodu upravljanja osobnim sredstvima. Iako su određeni procesi automatizirani, građani imaju pravo aktivno sudjelovati u kreiranju svoje buduće mirovine od prvog radnog dana pa sve do trenutka prestanka radnog odnosa. Ključna novost odnosi se na mogućnost godišnje promjene fonda te opciju podizanja jednokratne isplate do 20 posto ušteđenog iznosa prilikom umirovljenja. Također, odnedavno je uvedena mogućnost biranja mirovine koja se usklađuje s troškovima života, što osiguranicima pruža dodatnu zaštitu od inflacije.
Pravila pri prvom zaposlenju
Trenutak ulaska na tržište rada donosi i prve odluke o mirovinskoj štednji. Svaki novi zaposlenik ima rok od trideset dana da samostalno odabere mirovinsko društvo i kategoriju fonda u kojem će se prikupljati njegovi doprinosi. Na domaćem tržištu trenutačno djeluju četiri društva, a to su Allianz ZB, Erste, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen. Unutar svakog od njih postoje tri kategorije ulaganja koje se razlikuju po razini rizika i očekivanim prinosima. Kategorija A usmjerena je na agresivnije investiranje s potencijalno najvećom dobiti, kategorija B predstavlja umjereni pristup, dok je kategorija C najkonzervativnija i namijenjena očuvanju vrijednosti imovine. Važno je napomenuti da osobe kojima je do mirovine preostalo manje od deset godina ne mogu pristupiti najriskantnijoj kategoriji A.
Možda će vas zanimati
Ukoliko zaposlenik propusti zakonski rok za vlastiti odabir, Središnji registar osiguranika će ga automatski rasporediti u jedan od fondova. U pravilu se mlađi osiguranici dodjeljuju kategoriji A, dok se oni koji su bliže mirovini, točnije deset ili manje godina, automatski svrstavaju u kategoriju B kako bi se smanjila izloženost tržišnim oscilacijama.
Upravljanje štednjom tijekom radnog vijeka
Aktivni osiguranici imaju pravo jednom godišnje revidirati svoje odluke i promijeniti mirovinsko društvo ili kategoriju fonda. Ipak, prijelazi između kategorija podložni su vremenskim ograničenjima koja ovise o dobi korisnika. Primjerice, prelazak u najdinamičniju kategoriju A dopušten je najkasnije pet godina prije stjecanja uvjeta za mirovinu ako se dolazi iz kategorije B, odnosno deset godina ranije ako se prelazi iz najsigurnije kategorije C. Sustav je postavljen tako da automatski štiti štednju prebacivanjem korisnika u sigurnije modele kako se približavaju kraju radnog vijeka, no osiguranici mogu na vlastiti zahtjev produljiti boravak u rizičnijoj kategoriji sve do pet godina prije umirovljenja.
Postoje i aspekti na koje pojedinac ne može utjecati, poput zakonski određenog iznosa doprinosa koji trenutačno iznosi pet posto bruto plaće. Također, država propisuje visinu naknada koje fondovi naplaćuju za upravljanje, kao i izlazne naknade u slučaju promjene društva koje se smanjuju s godinama članstva. Uložena sredstva strogo su namjenska i ne mogu se podizati prije ostvarivanja prava na mirovinu, niti osiguranici mogu izravno intervenirati u investicijske odluke samih fondova.
Ključne odluke u trenutku umirovljenja
Kada dođe vrijeme za završetak radnog odnosa, osiguranik pred sobom ima nekoliko važnih izbora. Prvi je odluka između mirovine isključivo iz prvog stupa ili kombinirane mirovine iz oba stupa. Ako se pokaže da je kombinirani model povoljniji za barem 15 posto u odnosu na zajamčenu najnižu mirovinu, umirovljenik može odmah podići dio ušteđenog novca u gotovini. Sljedeći korak je odabir mirovinskog osiguravajućeg društva koje će preuzeti isplatu sredstava iz drugog stupa. U Hrvatskoj tu uslugu pružaju HRMOD i RMOD, a svaki od njih nudi različite modele isplate, uključujući one koji osiguravaju nasljednike ili bračne drugove.
Modernizacija sustava omogućuje umirovljenicima da od listopada 2025. godine biraju hoće li primati indeksiranu mirovinu koja prati inflaciju ili fiksnu neindeksiranu mirovinu. Neindeksirane mirovine u početku nude značajno veći iznos, ponekad i do 40 posto u odnosu na standardne, ali se s vremenom ne usklađuju s porastom cijena. Jednom donesena odluka o modelu isplate i jednokratnom podizanju dijela ušteđevine je konačna i ne može se mijenjati, dok se način usklađivanja i oblik isplate mogu preispitati jednom godišnje u suradnji s odabranim osiguravajućim društvom.
