Veliki je petak dan spomena Kristove muke i smrti te liturgijskoga sudjelovanja na tom događaju spasenja. U crkvu se ulazi u tišini, svećenik mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar biskupije i otočki župnik se prostire pred oltarom. Čita se molitva i odmah slijedi čitanje te pripjevni psalam ” Oče u ruke tvoje predajem duh svoj “.
Slijedi čitanje Kristove muke po Ivanu, čita se po ulogama – homilija.
Drugi dio liturgije Velikoga petka obilježen je klanjanjem križu, koje u svojoj dinamici s jedne strane govori o drvetu kao nositelju smrtnoga ploda, a s druge o drvetu koje nosi plod života. Govori dakle o napetosti, prizivajući otajstvo proslave i Isusova božanstva. Prekriveni se križ nosi do oltara, u pratnji upaljenih svijeća.
Križ se otkriva u tri stupnja, svaki put uz pjevane riječi: »Evo drvo križa…« te svaki put podižući intonaciju zapjeva. Nakon svakoga od tri zaziva vjernici kleknu i mole u šutnji. Otkriveni se križ drže dva ministranta, nakon čega započinje klanjanje.
Kod klanjanja križu vjernici, klerici i laici, prolaze ispred križa i časte ga poklecanjem i ljubljenjem. Zajednica i crkveni zbor za to vrijeme pjevaju stare i dirljive pjesme križu. Osobito su dojmljivi prijekori u kojima se čuje Božje pitanje: »Puče moj, što učinih tebi?« Narode moj ljubljeni. O Isuse izranjeni. Prosti moj Bože.
Treći dio liturgije je sveta pričest. Slijedi obred pričesti, počinjući molitvom »Oče naš». Nakon kratke molitve u tišini, mole se dvije molitve: popričesna koja zahvaljuje za život, darovan smrću i uskrsnućem Kristovim, te molitva nad narodom koja je također vazmene naravi, spominjući našu nadu u uskrsnuće s Kristom.
Crkva zatim uranja u tišinu iščekivanja Uskrsnuća, a nakon toga vjernici u tišini, bez pjesme, napuštaju crkvu.
/ bib /
