Odabrati pravi trenutak za vađenje luka nije uvijek jednostavno. Ako ga izvadimo prerano, glavice mogu ostati sitne i sadržavati previše vlage, zbog čega se teže čuvaju. Ako predugo ostane u vlažnoj zemlji, povećava se mogućnost truljenja i ponovnog stvaranja korijena. Srećom, biljka sama pokazuje kada se približio trenutak berbe.
Najpouzdaniji znak je žućenje i prirodno polijeganje nadzemnog dijela. Kada otprilike polovica biljaka u gredici spusti listove prema tlu, luk je uglavnom završio rast i spreman je za vađenje. Vrat neposredno iznad glavice počinje omekšavati, a vanjske ljuske postupno se suše i dobivaju boju karakterističnu za uzgojenu sortu.
Sveučilište Minnesota preporučuje vađenje kada se približno polovica listova polegne i počne sušiti. Kraljevsko hortikulturno društvo također navodi da su žućenje i polijeganje lišća znak dozrijevanja te savjetuje vađenje prije nego što se nadzemni dio potpuno osuši.
Možda će vas zanimati
Listove nije potrebno ručno savijati, gaziti ili vezati kako bi se navodno ubrzalo dozrijevanje. Takav se postupak nekada često preporučivao, ali danas se ne smatra korisnim. Prisilnim lomljenjem još zelenih listova prekida se prirodan prijenos energije prema glavici, stvaraju se oštećenja i povećava mogućnost ulaska uzročnika bolesti.
Važno je razlikovati prirodno dozrijevanje od problema s biljkom. Ako se listovi polegnu ili požute mnogo ranije, dok su glavice još male, mogući uzroci su nedostatak vode, oštećenje korijena, štetnici ili bolest. Kod bijele truleži, primjerice, korijen i donji dio glavice propadaju, a biljka postaje labava u zemlji. Takav luk nije prikladan za dugotrajno čuvanje.
Nekoliko dana prije planiranog vađenja zalijevanje se može smanjiti ili prekinuti, pod uvjetom da su glavice već razvijene i da su listovi počeli polijegati. Luk je najbolje vaditi tijekom suhog i toplog vremena. U rahloj zemlji može se pažljivo izvući rukom, dok je u težem tlu sigurnije upotrijebiti vrtnu vilu i podignuti glavice odozdo kako se ne bi oštetile.
Nakon vađenja ne treba snažno udarati glavicama o zemlju niti ih prati vodom. Veće nakupine tla mogu se nježno ukloniti rukom, a luk zatim treba ostaviti da se dobro osuši. Ako slijedi nekoliko suhih dana, može se rasporediti po površini tla, ali ga je prije kiše i jake noćne vlage bolje premjestiti pod natkriven prostor.
Za dugotrajno čuvanje sušenje je jednako važno kao i pravi trenutak vađenja. Glavice treba rasporediti u jednom sloju na mrežu, letvice ili prozračnu podlogu. Mjesto treba biti suho, toplo i dobro prozračeno. Ovisno o vremenu i količini vlage, sušenje obično traje od dva do četiri tjedna.
Luk je potpuno osušen kada vanjske ljuske postanu suhe i šuškave, korjenčići se osuše, a vrat iznad glavice postane tanak i čvrsto zatvoren. Tek tada se suho lišće može odrezati nekoliko centimetara iznad glavice. Ako se luk planira plesti u vijence, listovi se ostavljaju duži, ali moraju biti potpuno suhi.
Oštećene, narezane i mekane glavice potrebno je odvojiti i prve potrošiti jer se neće dobro čuvati. Zdravi i suhi luk sprema se u mrežaste vreće, plitke sanduke ili košare kroz koje može prolaziti zrak. Prostor za čuvanje treba biti hladan, suh i prozračan, a glavice je dobro povremeno pregledati i ukloniti one na kojima se pojave mekana mjesta ili znakovi truljenja.
