Iako se godina na izmaku suočila s visokom inflacijom i rastom kamatnih stopa, ukupni depoziti kućanstava u Hrvatskoj dosegnuli su zapanjujućih 42,3 milijarde eura. Ovaj iznos predstavlja povijesni rekord koji na prvi pogled sugerira iznimnu sklonost građana čuvanju novca.
Međutim, financijski stručnjaci upozoravaju kako je realna vrijednost tih depozita, kada se u obzir uzme kupovna moć, zapravo niža nego prethodnih godina. Dok nominalne brojke rastu, inflacija polako nagriza stvarnu vrijednost ušteđevine, čineći ovaj rekord više statističkim nego suštinskim napretkom za prosječnog građanina.
Duboki jaz i ekstremna koncentracija bogatstva
Možda će vas zanimati
Iza impresivne ukupne brojke krije se zabrinjavajuća socijalna nejednakost koja Hrvatsku svrstava u sam vrh Europske unije po koncentraciji kapitala. Podaci pokazuju da tek deset posto najbogatijih građana drži čak 72 posto ukupne štednje u bankama, što je omjer koji nadmašuje razvijena gospodarstva poput Njemačke, Austrije i Francuske.
Nasuprot tome, gotovo trećina stanovništva na svojim računima raspolaže s manje od stotinu eura, dok gotovo četvrtina građana uopće nema mogućnost odvajanja sredstava sa strane. Ovakva raspodjela jasno ukazuje na to da su milijarde eura u bankama rezultat bogatstva uskog kruga ljudi, a ne općeg blagostanja nacije.
Štednja kao privilegija financijske moći
U društvu u kojem medijalna plaća iznosi 1.500 eura, a prosječna mirovina tek 600 eura, štednja prestaje biti pitanje financijske discipline i postaje isključivo pitanje financijske moći. Većina onih koji uspijevaju odvojiti određeni iznos mjesečno, najčešće izdvajaju između pedeset i stotinu eura, što je jedva dovoljno za pokrivanje osnovnih nepredviđenih troškova.
Primjetan je i trend rasta kredita kućanstvima, osobito stambenih, što sugerira da se dio građana dodatno zadužuje kako bi riješio temeljna životna pitanja, dok se njihova štednja zadržava na minimalnim razinama potrebnim za preživljavanje izvanrednih situacija.
Promjena bankarskih navika i motivi štediša
Zanimljiva dinamika zabilježena je i u samom načinu čuvanja novca, gdje građani sve češće biraju prekonoćne depozite umjesto klasičnog oročavanja. Iako oročena štednja nudi kamatne stope od oko 1,6 posto, one očito nisu dovoljno privlačne da bi potaknule širi krug ljudi na dugoročno vezanje sredstava.
Još tema koje vrijedi pročitati
Što se tiče motiva, najveći dio populacije štedi isključivo za hitne slučajeve i stvaranje financijskog zaleđa za obitelj, dok su investicije u obrazovanje ili dugoročno planiranje mirovine u drugom planu. Ovakvo ponašanje zrcali nesigurnost i fokusiranost na kratkoročnu stabilnost, dok se kupnja nekretnina ili automobila te odlasci na odmor financiraju iz mukotrpno prikupljenih zaliha tek kod manjeg dijela stanovništva.
